Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1665/07 (S. L.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1665/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1665/07, rješavajući apelaciju Slobodana Lukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Lukića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-U-06-

000 513, od 18. maja 2007. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okolice Zeničko-dobojskog kantona, broj 12-23-393/04 od 26. septembra 2006. godine, i rješenja Službe za upravu ekonomskih poslova i poduzetništva Općine Zavidovići, broj 03/17-23-905/04 od 31. augusta 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodan Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, kojeg zastupa Mirsad Suljić, advokat iz Zavidovića, podnio je 12. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-U-06-000 513, od 18. maja 2007. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okolice Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 12-23-393/04 od 26. septembra 2006. godine, i rješenja Službe za upravu ekonomskih poslova i poduzetništva Općine Zavidovići (u daljnjem tekstu: Služba), broj 03/17-23-

905/04 od 31. augusta 2004. godine.

2. Rješavajući po zahtjevu apelanta za vraćanje u posjed stana u ulici Safvet bega Bašagića, broj 3 u Zavidovićima, Služba je donijela rješenje, broj 03/17-23-905/04 od 31. augusta 2004. godine, koje je potvrđeno drugostepenim rješenjem Ministarstva, broj 12-23-393/04 od 26. septembra 2006. godine, a kojim je odbacila zahtjev apelanta kao neblagovremen. U rješenju Službe navedeno je da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat napuštenih stanova 4. juli 1999. godine, odnosno 4. oktobra 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim, a kako je zahtjev u konkretnom slučaju podnesen 10. maja 2004. godine, proizilazi da je podnesen nakon isteka zakonskog roka.

3. Protiv rješenja Ministarstva, broj 12-23-393/04 od 26. septembra 2006. godine, apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom koji je presudom, broj 004-0-U-06-000 513 od 18. maja 2007. godine, odbio tužbu apelanta kao neosnovanu. Kantonalni sud je ponovio stav prvostepenog i drugostepenog organa da je apelant zahtjev za povrat stana podnio neblagovremeno jer je, u skladu sa članom 5. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima propisano da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat stanova koji su proglašeni napuštenim 4. juli 1999. godine, odnosno 4. oktobar 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim, te je stoga sud zaključio da su osporeno rješenje i prvostepeno rješenje doneseni na zakonit i pravilan način.

4. Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 5. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99 i 56/01) propisano da se zahtjev za povrat stana koji je proglašen napuštenim može podnijeti do 4. jula 1999. godine, odnosno do 4. oktobra 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim. U konkretnom slučaju je nesporno da je apelant zahtjev za povrat predmetnog stana podnio 10. maja 2004. godine, dakle nakon proteka roka za podnošenje zahtjeva za povrat stana. Propust apelanta da podnese zahtjev za povrat stana u zakonskom roku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni organi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po zahtjevu za povrat predmetnog stana. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1665/07 (S. L.) | Sudska praksa | Aktio