Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1685/08 (I.P)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1685/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP-1685/08, rješavajući apelaciju I.P, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.P, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 001117 08 U od 8. aprila 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. I.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, koga zastupa Slaven Bevanda, odvjetnik iz Mostara, podnio je, 7. juna 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 001117 08 U od 8. aprila 2008. godine.

2. Rješenjem Odjela društvenih djelatnosti grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel) broj 07/II-3-3480/98 od 10. marta 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštete okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-09-03-25-918/02 od 25. maja 2006. godine, odbijen je zahtjev F.P. za izvršenje odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica broj 103-1426-171 od 5. marta 2002. godine.

3. F.P. je pokrenula upravni spor protiv rješenja Ministarstva broj UP-09-03-25-918/02 od 25. maja 2006. godine. Odlučujući u predmetnom upravnom sporu, Kantonalni sud je donio presudu broj 007-0-U-06-000312 od 5. oktobra 2006. godine, kojom je uvažio tužbu F.P, poništio kao nezakonita rješenje Ministarstva broj UP-09-03-25-918/02 od 25. maja 2006. godine i rješenje Odjela broj 07/II-3-3480/98 od 10. marta 2006. godine, te odredio da prestaje pravo raspolaganja grada Mostara na stanu pobliže određenom u dispozitivu presude i da se F.P. kao članu obiteljskog domaćinstva umrle N.G. vraća u posjed predmetni stan, a apelantu kao privremenom korisniku prestaje pravo privremenog korištenja stana, bez prava na alternativni smještaj, uz obavezu oslobodi stan od osoba i stvari, izuzev stvari koje pripadaju N.G. i F.P. u roku od 15 dana od prijema predmetne presude.

4. Apelant podnio tužbu tražeći ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda broj 007-0-U-06-000312 od 5. oktobra 2006. godine, koju je Kantonalni sud odbacio rješenjem broj 07 0 U 001117 08 U od 8. aprila 2008. godine. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je podsjetio da je članom 47. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05, u daljnjem tekstu: ZUP) propisano da će se postupak okončan presudom ili rješenjem nadležnog suda ponoviti na zahtjev stranke ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze, na osnovu kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice, odnosno dokazi, bili izneseni ili upotrijebljeni na raspravi u ranijem sudskom postupku. Nadalje, Kantonalni sud je naglasio da je prema članu 47. stav 2. ZUP-a bitan uslov za ponavljanje postupka da stranka bez svoje krivice nije bila u stanju da te činjenice i dokaze iznese u ranijem postupku, te je konstatovao da apelant nije dokazao da nove dokaze koje je priložio uz tužbu za ponavljanje postupka nije bio u stanju iznijeti ili upotrijebiti u ranijem sudskom postupku. S druge strane, Kantonalni sud je zaključio da su dokazi koje je apelant priložio uz tužbu (i pod pretpostavkom da ih nije mogao predočiti sudu bez svoje krivice) takve prirode da ne čine vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka. Shodno tome, Kantonalni sud je odlučio kao u izreci rješenja primjenom člana 51. stav 2. ZUP-a.

5. Apelant tvrdi da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer smatra da su priloženi dokazi bili dovoljni da sud dozvoli ponavljanje postupka i da obrazloženje osporenog rješenja ne zaodovljava zahtjev brižljive i savjesne ocjene dokaza koji su priloženi uz tužbu za ponavljanje postupka, što predstavlja bitnu povredu odredbi ZUP-a.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine). Shodno tome, nema uslova da se predmetna apelacija dalje razmatra s obzirom da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom smislu ne pruža šire garancije.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1685/08 (I.P) | Sudska praksa | Aktio