Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1687/08 (L. K.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1687/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP-1687/08, rješavajući apelaciju Lutve Kurića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lutve Kurića, podnesena protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj 01/1-1130184289 od 27. decembra 2007. godine i rješenja Kantonalne administrativne službe Travnik matični broj 1130184289 od 17. maja 2007. godine i 29. marta 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Lutvo Kurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, podnio je, 9. juna 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Zavod) broj 01/1-1130184289 od 27. decembra 2007. godine i rješenja Kantonalne administrativne službe Travnik (u daljnjem tekstu: Služba) matični broj 1130184289 od 17. maja 2007. godine i 29. marta 2007. godine.

2. Rješenjem Službe matični broj 1130184289 od 29. marta 2007. godine, apelantu je prestalo pravo na isplatu starosne penzije počev od 1. avgusta 1998. godine do 30. septembra 2006. godine. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv tog rješenja može izjaviti žalba direktoru Zavoda u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

3. Služba je ponovo 17. maja 2007. godine donijela rješenje matični broj 1130184289 kojim apelantu prestaje pravo na isplatu starosne penzije počev od 1. avgusta 1998. godine do 22. avgusta 2006. godine.

4. Apelant je protiv rješenja Službe matični broj 1130184289 od 17. maja 2007. godine podnio žalbu koju je Zavod odbio rješenjem broj 01/1-1130184289 od 27. decembra 2007. godine. U pouci o pravnom lijeku navedeno je da protiv predmetnog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti tužbu Kantonalnom sudu u Travniku u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.

5. Apelant je podnio žalbu protiv rješenja Zavoda broj 01/1-1130184289 od 27. decembra 2007. godine Žalbenom vijeću pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, koje je je zaključkom broj 01-32-12/08 od 27. maja 2008. godine, žalbu odbacilo zbog nenadležnosti.

6. Apelant se žali da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz čl. 1, 2, 3, 6, i

17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju Služba donijela donijela dva rješenja kojim je apelantu prestalo pravo na isplatu starosne penzije, pod istim matičnim brojem, i to 29. marta 2007. godine i 17. maja 2007. godine. Ne ulazeći u razloge zbog kojih je Služba u istom predmetu dva puta odlučila, Ustavni sud zapaža da apelant nije izjavio žalbu protiv rješenja od 29. marta 2007. godine, iako je o tome obaviješten u pravnoj pouci u navedenom rješenju. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je apelant podnio žalbu protiv rješenja Službe od 17. maja 2007. godine, ali da je žalba odbijena rješenjem Zavoda broj 01/1-1130184289 od 27. decembra 2007. godine. Apelant protiv drugostepenog rješenja Zavoda, nije pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom, u skladu s pravnom poukom koju je sadržavalo rješenje Zavoda, a kako je propisano članom 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 9/05), već je protiv tog rješenja podnio žalbu nenadležnom organu, a nakon toga se apelacijom obratio Ustavnom sudu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1687/08 (L. K.) | Sudska praksa | Aktio