Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1774/07 (D. M.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1774/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1774/07, rješavajući apelaciju Derve Mašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Derve Mašića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž: 1622/04 od 23. febraura 2007. godine, i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj P-

2147/03 od 25. juna 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dervo Mašić (u daljnjem tekstu: apelant) Sarajeva, podnio je 15. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž: 1622/04 od 23. febraura 2007. godine, i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-2147/03 od 25. juna 2004. godine. Apelant je dopunio apelaciju 12. jula 2007. godine

2. Rješavajući po tužbi apelanta protiv tuženog Kantona Sarajevo, Ministarstva stambenih poslova, Uprave za stambena pitanja (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, Općinski sud donio je presudu, broj P-2147/03 od 25. juna 2004. godine, kojom je odbio tužbeni zahtjev apelanta kao neosnovan. Općinski sud je obrazložio da je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da je apelantu dodijeljen na korištenje stan u ulici Šefika Dorića 32 u Sarajevu, na kojem je prijeratno stanarsko pravo imao Đ.V., te da je, rješavajući po njegovom zahtjevu za povrat, apelant iseljen iz predmetnog stana 4. jula 2002. godine, a na temelju rješenja tuženog od 7. februara 2002. godine. Također je utvrđeno da je apelant nakon toga od Đ.V. kupio predmetni stan za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 50.000 KM. U vezi sa navedenim, Općinski sud je obrazložio da su neosnovani navodi apelanta da je nezakonitim radom tuženog prouzrokovana šteta na taj način što je predmetni stan morao kupovati od lica kojem je vraćen u posjed, jer za to ne postoji niti jedan dokaz. Također je ocijenio neosnovnim tužbeni zahtjev apelanta za naknadu štete koja se odnosi na vrijednost uloženih sredstava u stan u iznosu od 6.350, 21 KM, iz razloga što takav zahtjev apelant ne može usmjeriti prema tuženom, već prema licu koje je ostvarilo pravo na povrat u skladu sa odredbama člana 18.a Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. U uvodu prvostepene presude kao vrijednost spora u konkretnoj pravnoj stvari naveden je iznosu od 56.350, 21 KM.

3. Protiv presude Općinskog suda, broj P-2147/03 od 25. juna 2004. godine, apelant je izjavio žalbu, ali je Kantonalni sud donio presudu, broj Gž: 1622/04 od 23. februara 2007. godine, kojom je odbio njegovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda,

8. U konkretnom slučaju, apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž: 1622/04 od 23. februara 2007. godine, obzirom na označenu vrijednost spora u iznosu od 56.350, 21 KM, te imajući u vidu da je u cjelosti odbijen sa postavljenim tužbenim zahtjevom, mogao, budući da je vrijednost pobijanog dijela presude veća od 10.000 KM, shodno članu 237. Zakona o parničnom postupku izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, što prema stanju spisa nije učinio. Prema sudskoj praksi Ustavnog suda revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine), koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1774/07 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio