Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1783/07 (Š. H.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Upravni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1783/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1783/07, rješavajući apelaciju Šahe Halilčević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šahe Halilčević, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-712/02 od 19. aprila 2007. godine, rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Sarajevo, broj 05-31-2-839/01 od 24. decembra 2001. godine i zaključka Službe za geodetske i imovinsko pravne poslove Općine Banovići, broj UP 11/8-31-1628/99 od 17. oktobra 2001. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Šaha Halilčević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zavidovića, podnijela je 15. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj U-712/02 od 19. aprila 2007. godine, rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalna uprava), broj 05-31-2-839/01 od 24. decembra 2001. godine i zaključka Službe za geodetske i imovinsko pravne poslove Općine Banovići (u daljnjem tekstu: Služba), broj UP 11/8-31-
1628/99 od 17. oktobra 2001. godine. Apelantica je 7. jula 2007. godine dopunila apelaciju.
2. Zaključkom Službe, broj UP 11/8-31-1628/99 od 17. oktobra 2001. godine (koji je zaključkom o ispravci greške od 19. novembra 2001. godine ispravljen u broj UP 11/8-23-1628/99) odbačen je zahtjev apelantice za pokretanje upravnog postupka raspravljanja uzurpacije zemljišta označenog kao k.č.br. 546/6 k.o. Seona (stari premjer), što odgovara k.č.br. 219 k.o. Seona (novi premjer).
3. Rješavajući po žalbi apelantice podnesenoj protiv zaključka Službe, broj UP 11/8-31-
1628/99 od 17. oktobra 2001. godine Federalna uprava je donijela rješenje, broj 05-31-2-839/01 od 24. decembra 2001. godine kojim je odbila žalbu kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja je navedeno, da je prvostepeni organ pravilno postupio kada je zahtjev apelantice odbacio u skladu sa članom 123. stav 2. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 2/98 i 48/99) iz razloga što je o istom zahtjevu apelantice već vođen postupak koji je okončan rješenjem Opštinske komisije za prostorno uređenje, stambene i komunalne poslove Banovići (u daljnjem tekstu: Komisija), broj 08/3-474-16/82 od 7. decembra 1982. godine. Navedenim rješenjem apelantici nije priznato pravo svojine na predmetnom uzurpiranom zemljištu. Apelantica je tužbom pokrenula upravni spor radi poništenja rješenja Federalne uprave, broj 05-31-2-
839/01 od 24. decembra 2001. godine.
4. Vrhovni sud je presudom, broj U-712/02 od 19. aprila 2007. godine odbio tužbeni zahtjev apelantice kao neosnovan. U obrazloženju presude je navedeno, da je iz spisa predmeta vidljivo da je o priznavanju prava svojine na predmetnom uzurpiranom zemljištu k.č.br. 219 k.o. Seona (novi premjer), što odgovara k.č.br. 546/6 k.o. Seona (stari premjer), već vođen upravni postupak koji je okončan rješenjem Komisije, broj 08/3-474-16/82 od 7. decembra 1982. godine, koje je postalo pravosnažno dana 28. augusta 1983. godine. Dalje se navodi da su organi uprave donijeli zakonite i pravilne odluke kojima su odbacili zahtjev apelantice (primjenom člana 123. stav 2 a u sladu sa članom 13. Zakona o upravnom postupku) obzirom da se o istoj pravnoj stvari o kojoj je već pravosnažno rješeno ne može ponovo pokrenuti i voditi postupak. Sud je dalje naveo da je, suprotno navodima apelantice, rješenje Komisije postalo pravosnažno i u materijalnom smislu, jer je tim rješenjem apelantici određena obaveza da predmetno zemljište napusti narednog dana po pravosnažnosti rješenja te je utvrđeno da će se na predmetnom zemljištu uknjižiti pravo raspolaganja u korist OOUR Šumarstvo «Svatovac».
5. Apelantica smatra da je pobijanim odlukama povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud zapaža da je osporenim odlukama organa uprave apelanticin zahtjev odbačen kao nedozvoljen jer je utvrđeno da je o istom zahtjevu već vođen postupak koji je okončan pravosnažnim rješenjem. Također, presudom Vrhovnog suda odbijena je tužba apelantice kojom je tražila da se ponište osporene odluke organa uprave
8. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost pokretanja upravnog postupka. Prema odredbama člana 123. stav 2. Zakona o upravnom postupku, ako naležni organ po zahtjevu stranke nađe da po važećim propisima nema uvjeta za pokretanje postupka donijet će zaključak kojim će odbaciti podneseni zahtjev. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se se u predmetnom postupku pred organima uprave a potom i pred sudom praktično odlučivalo o procesnim pitanjima a ne o meritumu apelanticinog zahtjeva. Naime organi uprave i sud su utvrdili da je predmetni zahtjev nedopustiv, jer je o istom pitanju koje je bilo predmet apelanticinog zahtjeva, već vođen upravni postupak i doneseno pravosnažno rješenje.
9. Budući da apelantica smatra da je osporenim odlukama upravnih organa i suda povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud Ustavni sud konstatira da je o apelanticinim imovinskim pravima konačno odlučeno pravosnažnim rješenjem Komisije, broj 08/3-474-16/82 od 7. decembra 1982. godine, koje je postalo pravosnažno dana 28. augusta 1983. godine, a koje rješenje predstavlja odluku o meritumu apelanticinog zahtjeva.
10. S druge strane nesporno je da osporenim odlukama nije odlučivano o apelanticinim imovinskim pravima te slijedi da su apelanticini navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u postupku u kojem se isključivo odlučivalo o procesnoj dopustivosti pokretanja upravnog postupka, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić