Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1880/07 (M. T.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1880/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1880/07, rješavajući apelaciju Milanka Tomovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milanka Tomovića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda Istočno Sarajevo, broj 014-0-
U-06-000 175 od 18. aprila 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Milanko Tomović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Han Pijeska, podnio je 20. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 014-0-U-06-000 175 od 18. aprila 2007. godine.
2. Rješenjem Skupštine Opštine Han Pijesak (u daljnjem tekstu: tuženi), broj 01-475-
120/02 od 30. decembra 2002. godine, dodjeljeno je, tačkom jedan izreke, Risti Stanišiću i Novaku Cvijetiću na korištenje neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište označeno kao k.č. broj 158/198 u površini od 330 mupisano u posjedovni list broj 36 i z.k. ul. broj 156 KO Crna Rijeka, a radi uređenja prilaza već izgrađenim stambenim objektima. Tačkom dva izreke rješenja navedena lica su obavezana da plate naknadu za dodjeljeno zemljište, tačkom tri je određeno da će se po pravosnažnosti rjšenja izvršiti uknjižba prava korištenja predmetnog zemljišta u zemljišnoj knjizi Osnovnog suda u Vlasenici u korist lica iz tačke jedan rješenja. Predmetno rješenje je doneseno na osnovu odredbi Zakona o građevinskom zemljištu.
3. Apelant je 28. novembra 2006. godine, protiv navedenog rješenja, podnio tužbu Okružnom sudu, koji je rješenjem, broj 014-0-U-06-000 175 od 18. aprila 2007. godine, odbacio tužbu kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant protiv rješenja tuženog, broj 01-475-120/02 od 30. decembra 2002. godine, uložio prigovor 27. marta 2003. godine, te da je dakle za postojanje osporenog rješenja znao znatno prije podnošenja tužbe Okružnom sudu, koja je podnijeta 28. novembra 2006. godine ( a ne kako očigledno greškom stoji u obrazloženju osporenog rješenja 28. novembra 2007. godine). Iz navedenih razloga sud je zaključio da je tužba podnesena neblagovremeno, dakle po proteku roka od 30 dana u kojem je apelant, shodno uputi o pravnom lijeku, mogao pred nadležnim sudom pokrenuti upravni spor.
4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju dakle, sud u upravnom sporu nije raspravljao o osnovanosti apelantove tužbe protiv osporenog rješenja, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantovim neblagovremenim podnošenjem tužbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka pokrenuo upravni spor, na temelju kojeg sud nije mogao meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić