Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2209/07 (M. B.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2209/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 2209/07, rješavajući apelaciju Mehmedalije Badnjevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmedalije Badnjevića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Kž-06-000400 od 22. marta 2007. godine, i presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj K-64/05 od 24. aprila 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mehmedalija Badnjević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 27. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Kž-06-000400 od 22. marta 2007. godine, i presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-64/05 od 24. aprila 2006. godine.
2. Kantonalni sud donio je presudu, broj K-64/05 od 24. aprila 2006. godine, kojom je apelant oglašen krivim za krivično djelo–produženo krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavovima 1. i 55. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te je apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
3. Rješavajući po žalbi apelanta i kantonalnog tužitelja, Vrhovni sud donio je presudu, 070-0-
Kž-06-000400 od 22. marta 2007. godine, kojom je njihove žalbe odbio kao neosnovane i prvostepenu presudu potvrdio.
4. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Također navodi da mu nikada nije dostavljena presuda Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-06-000400 od 22. marta 2007. godine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju, konačna odluka u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-06-000400 od 22. marta 2007. godine.
8. Ustavni sud zapaža da je apelant u svojoj apelaciji istakao da mu presuda Vrhovnog suda, broj 070-0-Kž-06-000400 od 22. marta 2007. godine, nikada nije dostavljena.
9. U skladu sa navedenim, Ustavni sud napominje da je odredbama člana 185. stav 4. Zakona o krivičnom postupku, propisano da ako optuženi ima branitelja, optužnica i sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu, kao i žalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovara, dostavit će se branitelju i optuženom po odredbama člana 184. ovog zakona. U tom slučaju, rok za izjavu pravnog lijeka, odnosno odgovora na žalbu teče od dana dostavljanja pismena optuženom ili branitelju. Ako se optuženom ne može dostaviti odluka, odnosno žalba zato što nije prijavio promjenu adrese ta će se odluka, odnosno žalba istaći na oglasnoj tabli suda. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovažno dostavljanje.
10. Ustavni sud zapaža da je, prema dokazima u spisu, presuda Vrhovnog suda, broj 070-0-
Kž-06-000400 od 22. marta 2007. godine, zastupniku apelanta uručena 20. aprila 2007. godine. Nadalje, 19. aprila 2007. godine pokušana je dostava predmetne presude apelantu, ali ista nije izvršena jer je apelant otselio sa kontakt adrese. Nakon toga, presuda je stavljena 10. maja 2007. godine na oglasnu tablu, te skinuta sa iste 25. maja 2007. godine.
11. S obzirom na to da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. jula 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je zastupnik apelanta primio osporenu presudu Vrhovnog suda, odnosno otkada je izvršeno punovažno dostavljanje pomenute presude apelantu.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić