Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2600/07 (D. A.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2600/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 2600/07, rješavajući apelaciju Danice Arapović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Danice Arapović, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-001313 od 9. augusta 2007. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-0-Gž-06-000005 od 3. jula 2006. godine i presude Općinskog suda u Mostaru, broj P-1919/04-I od 7. novembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Danica Arapović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Nermin Dizdar, advokat iz Mostara, podnijela je 19. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-001313 od 9. augusta 2007. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Gž-06-

000005 od 3. jula 2006. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1919/04-I od 7. novembra 2005. godine. Apelantica je 25. oktobra 2007. godine dopunila apelaciju.

2. Općinski sud je presudom, broj P-1919/04-I od 7. novembra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-06-000005 od 3. jula 2006. godine, odbio tužbeni zahtjev apelantice protiv tužene Irene Hrdalo (u daljnjem tekstu: tužena), kojim je tražila da se utvrdi da nije pravno valjana oporuka Dobrile Nardeli sačinjena dana 18. jula 1999. godine kojom se tužena proglašava jedinim nasljednikom, da je pravno valjana oporuka sačinjena 5. februara 1993. godine, pa se slijedom prednjeg utvrđenja imovina iza umrle Dobrile Nardeli ima uručiti apelantici kao jedinom nasljedniku. Apelantica je obavezana da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.602,88 KM.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-001313 od 9. augusta 2007. godine, odbacio reviziju apelantice kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je, nadalje, naveo da apelantica tužbu u predmetnoj stvari podnijela 12. marta 2001. godine, u vrijeme važenja ranijeg ZPP, a prvostepena presuda je donesena 7. novembra 2005. godine u vrijeme važenja sadašnjeg ZPP. Dalje se navodi, da se na osnovu člana 316. stav 2. ZPP kao vrijednost predmeta spora uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva i da apelantica u tužbi nije navela vrijednost predmeta spora u smislu člana 316. stav 1. ZPP. Sud je zaključio da je apelantica propuštanjem označavanja vrijednosti spora prihvatila da revizijom ne može pobijati presudu. Dalje je navedeno, da se vrijednost spora kada se ne označi u tužbi može naknadno označiti najkasnije na glavnoj raspravi i to prije početka raspravljanja o glavnoj stvari nakon čega nastupa prekluzija prava na izmjenu vrijednosti spora, a budući da je apelantica prvi put u žalbi na prvostepenu presudu označila vrijednost spora na iznos od 16.000,00 KM sud je utvrdio da je revizija apelantice nedozvoljena u smislu člana 237. stav ZPP. Vrhovni sud je na kraju zaključio, da nema iznimnih razloga za dopustivost revizije u skladu sa članom 237. stav 3. ZPP jer odlučivanje o reviziji u ovom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

4. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Ustavni sud prvo mora utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelantica iscrpila sve efektivne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-001313 od 9. augusta 2007. godine, odbacio kao nedopuštenu revizuju apelantice. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-06-

000005 od 3. jula 2006. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.

9. S obzirom na to da je apelantici presuda Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-06-000005 od 3. jula 2006. godine, uručena 17. jula 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 19. septembra 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2600/07 (D. A.) | Sudska praksa | Aktio