Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2842/07 (A. K.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2842/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 2842/07, rješavajući apelaciju Arzije Karahodžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Arzije Karahodžić, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-001251 od 9. augusta 2007. godine i presude Kantonalnog suda Livno, broj 010-0-Gž-06-000-231 od 30. augusta 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Arzija Karahodžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Glamoča, koju zastupa Goran Bradarić advokat iz Livna, podnijela je 24. oktobra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-001251 od 9. augusta 2007. godine i presude Kantonalnog suda Livno (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 010-0-Gž-06-000-231 od 30. augusta 2006. godine. Apelantica je 7. decembra 2007. godine dopunila apelaciju.
2. Presudom Općinskog suda Livno (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P.818/05 od 8. maja 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 010-0-Gž-06-000-231 od 30. augusta 2006. godine, stavom 1. naloženo je Federalnom ministarstvu finansija Sarajevo, Središnji ured porezne uprave Sarajevo, Kantonalni porezni ured Livno (u daljnjem tekstu: tuženi), da u roku od 15 dana od dana donošenja presude sa apelanticom uspostavi radno pravni status i da apelanticu rasporedi na radno mjesto koje odgovara njenoj stručni spremi, pod prijetnjom izvršenja, te da u roku od 15 dana apelantici naknadi troškove postupka u iznosu od 3.000,00 KM. Stavom 2. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženu Općinu Livno, dok je stavom 3. odbačena tužba apelantice u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražila da sud poništi rješenje Općinskog HVO-a Livno, Ured društvenih djelatnosti, broj 04-120-82/95 od 11. oktobra 1993. godine o prestanku radnog odnosa apelantice.
3. Nezadovoljna drugostepenom presudom, apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-001251 od 9. augusta 2007. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je primjenom odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je predviđeno da revizija nije dozvoljena budući da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, odbacio reviziju kao nedozvoljenu. Nadalje, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u ovom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. stav 1. ZPP, reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-
001251 od 9. augusta 2007. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 010-0-Gž-06-
000-231 od 30. augusta 2006. godine.
8. S obzirom na to da je zastupniku apelantice 1. septembra 2006. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj 010-0-Gž-06-000-231 od 30. augusta 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. oktobra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić