Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3184/07 (N. Z.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3184/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 3184/07, rješavajući apelaciju N. Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. Z. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-06-000 049 od 24. maja 2006. godine, Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj U. 80/05 od 13. marta 2006. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja u drugom stepenu u Banjaluci broj 1051625495 od 26. decembra 2003. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Trebinje broj 1051625495 od 18. avgusta 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. N. Z. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, podnio je 27. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-06-000 049 od 24. maja 2006. godine, Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U. 80/05 od 13. marta 2006. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja u drugom stepenu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Fond PIO, Odjeljenje u drugom stepenu) broj 1051625495 od 26. decembra 2003. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Trebinje (u daljnjem tekstu: Fond PIO) broj 1051625495 od 18. avgusta 2003. godine.

2. Rješenjem Fonda PIO broj 1051625495 od 18. avgusta 2003. godine apelantu je priznato pravo na starosnu penziju počev od 10. decembra 2002. godine u iznosu od 310,00 KM mjesečno. Određeno je da penzija od 1. januara 2003. godine iznosi 302,23 KM mjesečno, a od 1. januara 2004. godine i narednih godina da iznosi 294,38 KM mjesečno. Navedeno je da će se isplata penzije vršiti od 10. decembra 2002. godine.

3. Fond PIO, Odjeljenje u drugom stepenu, odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Fonda PIO broj 1051625495 od 18. avgusta 2003. godine, donio je Rješenje broj 1051625495 od 26. decembra 2003. godine kojim je žalba apelanta odbijena. U obrazloženju rješenja je navedeno da su neosnovani žalbeni navodi apelanta koji se odnose na utvrđivanje ukupnog penzijskog staža, kao i navodi koji se odnose na datum priznavanja prava i početka isplate penzije, budući da je apelantu priznato pravo na strorosnu penziju šest mjeseci unazad računajući od dana podnošenja zahtjeva, 16. juna 2003. godine. Nadalje, što se tiče navoda iz žalbe da je nadležni organ bio dužan postupiti po apelantovom zahtjevu od 12. decembra 1994. godine, navedeno je da apelant uz zahtjev nije dostavio potrebnu dokumentaciju, niti je to učinio nakon prijema obavijesti radi kompletiranja predmeta, te da su iz tog razloga i ovi navodi apelanta neosnovani.

4. Apelant je podnio tužbu Okružnom sudu protiv Fonda PIO radi isplate iznosa od 41.000,00 KM zbog nedonošenja rješenja o priznavanju prava na starosnu penziju. Okružni sud je donio Rješenje broj U. 80/05 od 13. marta 2006. godine kojim je apelantova tužba odbačena. U obrazloženju svog rješenja Okružni sud je naveo da je dopisom od 14. februara 2006. godine zatraženo od apelanta da ispravi, odnosno dopuni predmetnu tužbu, budući da uz istu nije dostavio osporeni upravni akt na koji se pozvao u tužbi, a što je obavezan u smislu člana 19. u vezi sa članom

11. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 109/05). S obzirom da je apelant 24. februara 2006. godine primio navedeni dopis, a da u ostavljenom roku od 10 dana nije postupio u skladu sa istim, sud je odbacio predmetnu tužbu kao neurednu shodno članu 21. stav 2. Zakona o upravnim sporovima.

5. Protiv Rješenja Okružnog suda broj U. 80/05 od 13. marta 2006. godine apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu koji je Presudom broj 118-0-Uvp-06-000 049 od 24. maja 2006. godine odbio zahtjev apelanta.

6. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, Okružni sud je donio Rješenje broj U. 80/05 od 13. marta 2006. godine kojim je odbacio apelantovu tužbu, s obzirom da je apelant propustio da u ostavljenom roku uredi tužbu na način kako mu je naloženo od strane suda. Dakle, Okružni sud nije meritorno postupao po tužbi apelanta, već je istu odbacio iz formalnih razloga, budući da apelant u ostavljenom roku nije dopunio predmetnu tužbu. S obzirom da je apelant podnio neurednu tužbu, na osnovu koje Okružni sud, a ni Vrhovni sud, nisu mogli meritorno odlučivati, Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove, pa samim tim nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3184/07 (N. Z.) | Sudska praksa | Aktio