Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-535/07 (V. V.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-535/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 535/07, rješavajući apelaciju Vidomira Vukajlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vidomira Vukajlovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-06-000 949 od 29. novembra 2006. godine i presude Okružnog suda Banja Luka, broj Gž-299/05 od 30. juna 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Vidomir Vukajlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz G. Štrbaca, koga zastupa Višnja Hrgić advokat iz Prnjavora, podnio je 2. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 949 od 29. novembra 2006. godine i presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-299/05 od 30. juna 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda Prnjavor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-83/01 od 10. decembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-299/05 od 30. juna 2006. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta usmjeren na utvrđenje da je apelant stekao nasljeđivanjem pravo svojine na nekretninama bliže označenim u izreci prvostepene presude a na kojim se kao suvlasnici vode Luka Vukajlović, Koviljka Vukajlović i Milanka Keser (u daljnjem tekstu: tuženi) a što su tuženi dužni priznati i izdati apelantu ispravu podobnu za prenos prava svojine u sudu i katastru te predati u posjed dio predmetne parcele apelantu. Stavom dva izreke presude odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev tuženih kojim su tražili da se utvrdi da su na predmetnim nekretninama stekli pravo vlasništva održajem (dosjelošću) što je apelant dužan priznati i izdati tuženim-protivtužiteljima ispravu podobnu za prenos prava svojine u javnim knjigama. Istom presudom odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Nezadovoljan drugostepenom presudom, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 949 od 29. novembra 2006. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu primjenom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da je u konkretnom slučaju i u tužbi i u protivtužbi kao vrijednost spora označen iznos od 3.000,00KM te imajući u vidu da odlučivanje o reviziju u ovom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) Vrhovni sud je, shodno odredbama člana 247. stav 1. ZPP, reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 949 od 29. novembra 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj Gž-299/05 od 30. juna 2006. godine.

8. S obzirom na to da je zastupnici apelanta 20. jula 2006. godine uručena presuda Okružnog suda, broj Gž-299/05 od 30. juna 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 2. februara 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije

Zvonko Mijan Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-535/07 (V. V.) | Sudska praksa | Aktio