Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-599/07 (M. B.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-599/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 599/07, rješavajući apelaciju Milenka Borojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 14. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Borojevića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka, broj 011-1-Ž-06-

000 651 od 27. novembra 2006. godine, u dijelu koji se odnosi na isplatu plate za juni i juli 2001. godine, te isplatu ogrijeva i zimnice za 2002. godinu, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Borojevića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka, broj 011-1-Ž-06-

000 651 od 27. novembra 2006. godine, u dijelu odluke o naknadama za ogrjev, zimnicu i regres za 2003. godinu, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Milenko Borojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jablana, koga zastupaju Radmila i Marinko Plavšić advokati iz Banja Luke, podnio je 13. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-1-Ž-06-000 651 od 27. novembra 2006. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda Kotor Varoš (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-

317/04 od 16. juna 2006. godine, odbačena je kao nedozvoljena tužba apelanta, kojom je tražio isplatu junske i julske plate za 2001. godinu, ogrev i zimnicu za 2002. godinu, ogrjev, zimnicu i regres za 2003. godinu. Istim rješenjem je odlučeno da apelant tuženom nakandi troškove postupka u iznosu od 400,00 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM).

3. Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelant je podnio žalbu Okružnom sudu, koji je rješenjem, broj 011-1-Ž-06-000 651 od 27. novembra 2006. godine, žalbu odbio kao neosnovanu, i potvrdio prvostepeno rješenje u dijelu u kojem je odbačena tužba apelanta (za isplatu plate za juni i juli 2001. godine, te isplatu ogrijeva i zimnice za 2002. godinu). Istim rješenjem, povodom žalbe apelanta, a po službenoj dužnosti, ukinuto je prvostepeno rješenje u dijelu odluke o naknadama za ogrjev, zimnicu i regres za 2003. godinu i odluci o troškovima postupka i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač.14. i 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 14. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena; (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;» Preuranjenost apelacije

6. Prilikom utvrđivanja dopustivosti apelacije u dijelu u kojem je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje (isplata naknada za ogrjev, zimnicu i regres za 2003. godinu) Ustavni sud je pošao od odredbe član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda .

7. Prema naprijed navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud istim rješenjem, broj 011-1-Ž-

06-000 651 od 27. novembra 2006. godine, povodom žalbe apelanta, a po službenoj dužnosti, ukinuo prvostepeno rješenje u dijelu odluke o naknadama za ogrev, zimnicu i regres za 2003. godinu i odluci o troškovima postupka i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Prema tome, u konkretnom slučaju postupak o ovom dijelu apelantovog tužbenog zahtjevu je u toku pred prvostepenim sudom, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.

Neiscrpljivanje pravnih lijekova

9. Prilikom utvrđivanja dopustivosti apelacije u dijelu u kojem je potvrđeno rješenje prvostepenog suda o odbacivanju apelantove tužbe kao neblagovremene Ustavni sud je pošao od odredbe član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda .

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U konkretnom slučaju dakle, u dijelu u kojem je drugostepeni sud potvrdio rješenje prvostepenog suda o odbacivanju kao nedozvoljena tužba apelanta za isplatu plate za juni i juli 2001. godine, te isplatu ogrijeva i zimnice za 2002. godinu, nije se dakle uopće raspravljao o osnovanosti apelantove tužbe protiv osporenog rješenja, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantove tužbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine).

12. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantovim neblagovremenim podnošenjem tužbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u dijelu ne može razmatrati.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 14. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-599/07 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio