Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1201/07 (BOOS-Bosanska stranka Tuzla i M. A.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1201/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1201/07, rješavajući apelaciju BOOS-Bosanska stranka Tuzla i Mirnesa Ajanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija BOOS-Bosanska stranka

Tuzla i Mirnesa Ajanovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-000104 od 16. januara 2007. godine, presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Gž-86/05 od 15. jula 2005. godine i presude Kantonalnog suda Tuzla, broj P.28/04 od 29. aprila 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. BOOS-Bosanska stranka Tuzla i Mirnes Ajanovića (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, podnijeli su 24. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-000104 od 16. januara 2007. godine, presude Vrhovnog suda, broj Gž-86/05 od 15. jula 2005. godine i presude Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj P.28/04 od 29. aprila 2005. godine.

2. Kantonalni sud je donio presudu, broj P.28/04 od 29. aprila 2005. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta, kojim su zahtjevali da im SDP BiH Sarajevo ( u daljnjem tekstu: tuženi), na ime naknade štete zbog klevete isplati iznos od 11.000,00 KM, da u sredstvima informisanja putem kojih je prezentirao klevetu objavi izvinjenje apelantima, te im naknadi troškove parničnog postupka. Istom presudom apelanti su obavezani da tuženom solidarno nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 720,00 KM.

3. Vrhovni sud je presudom, broj Gž-86/05 od 15. jula 2005. godine, odbio žalbu apelanata a žalbu tuženog djelomično uvažio i preinačio prvostepenu presudu u djelu odluke o troškovima parničnog postupka na način da su apelanti obavezani tuženom na ime troškova parničnog postupka solidarno naknaditi iznos od 1.903,00 KM umjesto iznosa od 720,00 KM.

4. Nezadovoljni drugostepenom presudom, apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-000104 od 16. januara 2007. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. Vrhovni sud je obrazložio da su apelanti imali svojstvo formalnih suparničara, te se dozvoljenost revizije morala cijeniti prema vrijednosti zahtjeva svakog tužitelja ponaosob. Kako niti za jednog od tužitelja vrijednost pobijanog dijela tužbenog zahtjeva ne ispunjava propisani imovinski cenzus od 10.000,00 KM za izjavljivanje revizije, revizija je odbačena kao nedozvoljena. Takođe, Vrhovni sud je zaključio da odlučivanje o reviziji nije, u smislu člana 237. stav 3. ZPP, od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te je na osnovu člana 247. ZPP-a reviziju Odbacio.

5. Apelant tvrdi da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz čl. I/2., II/1., II/2., II/3. II/4. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6., 10. stav 2., 14., 17. i 57. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i čl. 2.1, 3., 5.2 (poglavlje II) i čl. 14.1, 17.1, 17.2 i 18.3 (poglavlje III) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Nadalje, ističe kako je pogrešan zaključak Vrhovnog suda da je revizija u predmetnom sporu nedopuštena.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-

000104 od 16. januara 2007. godine, odbačena kao nedopuštena sa obrazloženjem da su apelanti formalni suparničari te da u konkretnom slučaju obzirom na vrijednost spora nisu ispunjeni uvjeti za dopustivost revizije. S toga, a imajući u vidu tvrdnje apelanata prema kojim im je Vrhovni sud svojim arbitrarnim tumačenjem relevantnih odredbi o dozvoljenosti revizije, uskratio pravo na pristup sudu u revizionom postupku, vezano za formalne suparničare, Ustavni sud upućuje na svoju odluku broj AP 2683/07, od 14. februara 2008. godine. Obzirom na navedeno zadnji efektivan pravni lijek u slučaju apelanata bila je žalba drugostepenom sudu, a konačna odluka, u smislu principa iscrpljivanja pravnih lijekova je dakle presuda Vrhovnog suda, broj Gž-86/05 od 15. jula 2005. godine.

9. S obzirom na to da je apelantima presuda Vrhovnog suda broj Gž-86/05 od 15. jula 2005. godine uručena 4. augusta 2005. godine a apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. aprila 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1201/07 (BOOS-Bosanska stranka Tuzla i M… | Sudska praksa | Aktio