Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1262/07 (Đ. P. i J. T.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1262/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1262/07, rješavajući apelaciju Đorđa Pejića i Jefte Topića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đorđa Pejića i Jefte Topića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-001 142 od 20. marta 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Đorđe Pejić i Jefto Topić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mrkonić Grada, koje zastupa Luka Vulin advokat iz Mrkonić Grada, podnijeli su 3. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-001 142 od 20. marta 2007. godine.
2. Osnovni sud Mrkonić Grad (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio presudu, broj Rs. 52/04 od 17. januara 2005. godine, kojom je tužena Republika Srpska-Vojska Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) obavezana da apelantima na ime naknade za regres i topli obrok za 2001. godinu isplati iznosne precizirane u dispozitivu presude sa zakonskom kamatom od 25. oktobra 2004. godine. Istom presudom tužena je obavezana na naknadu troškova postupka u iznosu od 1.095,00 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM).
3. Odlučujući o žalbi tužene Okružni sud Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio rješenje, broj Ž-98/05 od 29. septembra 2006. godine, kojim je ukinuta presuda Osnovnog suda, broj Rs. 52/04 od 17. januara 2005. godine i tužba apelanta odbačena je kao neblagovremena, budući da se potraživanja odnose na 2001. godinu a da je tužba u konkretnoj pravnoj stvari podnesena 2004. godine, dok je odluka o troškovima postupka sadržana u prvostepenoj presudi preinačena tako da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Sud je svoju odluku zasnovao na odredbama Zakona o vojsci («Službeni glasnik RS» broj 31/96, 46/01 i 33/04) i Zakona o radu («Službeni glasnik RS» broj 38/00, 40/00, 47/02,38/03 i 66/03).
4. Nezadovoljni drugostepenim rješenjem, apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-001 142 od 20. marta 2007. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu primjenom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da je u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela osporenog rješenja iznosi 2.220,27 KM te imajući u vidu da odlučivanje o reviziju u ovom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) Vrhovni sud je, shodno odredbama člana 247. stav 1. ZPP, reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu.
5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 3069/06 od 11. marta 2008. godine).
8. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev apelanata usmjeren na isplatu naknada iz radnog odnosa koji je usvojen presudom Osnovnog suda, odbačen je kao neblagovremen rješenjem Okružnog suda sa obrazloženjem da je isti podnesen po proteku zakonom propisanih rokova u kojim se može tražiti sudska zaštita zbog povrede prava iz radnog odnosa. Potom je Vrhovni sud u smislu odredbi člana 237. stav 2. ZPP odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelanata iz razloga što vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM.
9. Dakle, sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, već su samo formalno van roka podnijela tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije
Zvonko Mijan Valerija Galić