Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1492/07 (V. M.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1492/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 1492/07, rješavajući apelaciju Vladimira Markotića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vladimira Markotića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Fedearcije Bosne i Herecgovine, broj 070-0-Rev-06-000469 od 3. aprila 2007. godine i presude Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj 008-0-Gž-06-000011 od 2. februara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Vladimir Markotić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Makarske, koga zastupaju Nikica Vučina i Gordan Stojić odvjetnici iz Mostara, podnio je 22. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Fedearcije Bosne i Herecgovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-000469 od 3. aprila 2007. godine i presude Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 008-0-Gž-
06-000011 od 2. februara 2006. godine. Apelant je 21. augusta 2007. godine dopunio apelaciju a 16. aprila 2008. godine dostavio urgenciju Ustavnom sudu.
2. Općinski sud Ljubuški je donio presudu, broj P. 162/05 od 7. novembra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-06-000011 od 2. februara 2006. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta da se tuženi obaveže da sa nekretenina označenih kao k.č. 94/1d, 95/1 i 95/2 KO Grabovnik ukloni betonski zid sa željeznom ogradom i betonski parking plac i da apelantu preda u posjed i slobodno raspolaganje površinu od 27,8 mpo skici geometra od 16. septembra 2005. godine te da se u buduće kloni ovakvog i sličnog zadiranja u vlasništvo i posjed apelanta. Istom presudom određeno je da je apelant dužan tuženom isplatiti iznos od 2.096,00 KM na ime troškova postupka sa pripadajućom kamatom.
3. Nezadovoljan drugostepenom presudom, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-000469 od 3. aprila 2007. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju vrijednost spora koju je apelant označio iznosi 5.000,00 KM, a budući da navedeni iznos ne prelazi 10.000 KM, revizija nije dopuštena primjenom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Dalje je navedeno da odlučivanje o reviziji u konkretnom slučaju nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP. iz kojih razloga je, shodno odredbama člana 247. ZPP, revizija odbačena kao nedopuštena.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-
000469 od 3. aprila 2007. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-06-
000011 od 2. februara 2006. godine.
8. S obzirom na to da je zastupniku apelanta 10. februara 2006. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj 008-0-Gž-06-000011 od 2. februara 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 22. maja 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić