Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2024/07 (A. B.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2024/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: Valerija Galić, dopredsjednica, Miodrag Simović, dopredsjednik, i suci Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. srpnja 2008. godine, u predmetu broj AP 2024/07, rješavajući apelaciju Ante Bošnjaka, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ante Bošnjaka podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000844 od 29. svibnja 2007. godine, rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj Gž. 401/05 od 23. studenog 2005. godine i broj Gž. 471/04 od 15. veljače 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Ljubuškom broj P-39/93 od 24. kolovoza 2005. godine i broj P-39/93 od 13. listopada 2004. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ante Bošnjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog podnio je 8. rujna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-

000844 od 29. svibnja 2007. godine, rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž. 401/05 od 23. studenog 2005. godine i broj Gž. 471/04 od 15. veljače 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-39/93 od 24. kolovoza 2005. godine i broj P-39/93 od 13. listopada 2004. godine. Apelant je 8. rujna i 9. listopada 2007. godine dopunio apelaciju.

2. Rješenjem Općinskog suda broj P-39/93 od 13. listopada 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž. 471/04 od 15. veljače 2005. godine, odbačen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se ukine Rješenje tužene Općine Ljubuški (u daljnjem tekstu: tužena) broj 02/1-125-7/85 od 1. kolovoza 1985. godine, da ga tužena vrati na radno mjesto referenta redovite i prinudne naplate u Upravi za društvene prihode SO Ljubuški, te da mu tužena isplati neisplaćene plaće počevši od 1. kolovoza 1985. godine u iznosu od 888.132 KM i troškove postupka u iznosu od 24.000 KM. Stavkom drugim navedenog rješenja je odlučeno da se glavna rasprava, zakazana za 27. listopad 2004. godine u 8.30 sati, neće održati. Općinski sud je obrazložio da je o tom pitanju već vođen identičan parnični postupak, koji je pravomoćno okončan odlukama Osnovnog suda udruženog rada Mostar broj Rs-1188/85 od 14. siječnja 1986. godine i broj Rs-

1413/87 od 10. prosinca 1987. godine, te je, obzirom da se radi o presuđenoj stvari, na što sud pazi po službenoj dužnosti u tijeku cijelog postupka, sud tužbu odbacio sukladno članku 67. stavak 1. točka 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP, «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06).

3. Rješenjem Općinskog suda broj P-39/93 od 24. kolovoza 2005. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž. 401/05 od 23. studenog 2005. godine, odbačena je apelantova tužba (podnesak) uložena Vrhovnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj Gž. 471/04 od 15. veljače 2005. godine. U obrazloženju Rješenja je navedeno da je apelantov podnesak bio nerazumljiv, pa ga je Općinski sud Rješenjem broj P-39/93 od 29. juna 2005. godine vratio apelantu da podnesak uredi i dopuni uz upozorenje da će sud odbaciti tužbu ako bude vraćena bez ispravke, odnosno dopune. Dalje se navodi da apelant nije postupio po nalogu suda, tako da je sud odbacio apelantovu tužbu (podnesak).

4. Protiv rješenja Kantonalnog suda broj Gž. 471/04 od 15. veljače 2005. godine i broj Gž. 401/05 od 23. studenog 2005. godine apelant je uložio reviziju Vrhovnom sudu.

5. Vrhovni sud je donio Rješenje broj 070-0-Rev-06-000844 od 29. svibnja 2007. godine kojim je reviziju (nazvanu pogrešno tužbom) protiv drugostupanjskog rješenja od 15. veljače 2005. godine odbio kao neutemeljenu, a reviziju protiv drugostupanjskog rješenja od 23. studenog 2005. godine odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju Rješenja je navedeno da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je apelantu Rješenjem Izvršnog odbora SO Ljubuški broj 02/1-125-2/87 od 24. srpnja 1987. godine prestao radni odnos kod tužene, ali da je pravomoćnom Odlukom Osnovnog suda udruženog rada Mostar broj Rs-1188/85 od 14. siječnja 1986. godine odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi Rješenje Izvršnog odbora SO Ljubuški broj 02/1-125-7/85 od 1. kolovoza 1985. godine o stavljanju apelanta na raspolaganje. Dalje je navedeno da je Odlukom istog suda broj Rs-1413/87 od 10. prosinca 1987. godine odbijen apelantov zahtjev za poništenje Rješenja Izvršnog odbora SO Ljubuški broj 02/1-125-2/87 od 24. srpnja 1987. godine o vraćanju u radni odnos na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i za isplatu osobnog dohotka, te da su, stoga, nižestupanjski sudovi pravilno zaključili da se u konkretnom slučaju radi o pravomoćno presuđenoj stvari. Budući da su radni spor vođen pred Osnovnim sudom udruženog rada i predmetni spor dva objektivno identična spora, obzirom da postoji identitet stranaka, identitet zahtjeva i identitet činjeničnog stanja, Vrhovni sud je naveo da se radi o presuđenoj stvari, te da su, stoga, nižestupanjski sudovi pravilno odlučili kada su, primjenjujući članak 67. stavak 1. točka 4. ZPP, apelantovu tužbu odbacili. Konačno, sud je naveo da je apelantovu reviziju uloženu na Rješenje Kantonalnog suda broj Gž. 471/04 od 15. veljače 2005. godine valjano odbio primjenjujući članak 248. a u svezi sa člankom 254. stavak 4. ZPP, a reviziju uloženu na Rješenje Kantonalnog suda broj Gž. 401/05 od 23. studenog 2005. godine je odbacio primjenjujući članak 247. ZPP, jer tužitelj nema pravni interes za podnošenje te revizije.

6. Apelant smatra da je pobijanim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

7. Prigodom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud zapaža da je pobijanim rješenjima redovitih sudova apelantova tužba odbačena kao nedopuštena, jer je utvrđeno da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno. Također, rješenjem Vrhovnog suda apelantova revizija je odbijena kao neutemeljena, odnosno odbačena kao nedopuštena.

9. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost tužbe, odnosno revizije. Prema odredbama članka 196. stavak 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06), sud pazi po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka je li stvar pravomoćno presuđena, te ako se utvrdi da su se stekli zakonski uvjeti koji predmetnu tužbu čine nedopustivom, odnosno ako postoji identitet stranaka, zahtjeva i činjeničnog stanja, tužba se odbacuje bez upuštanja u meritorno raspravljanje tužbenog zahtjeva. Obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da se u predmetnom postupku pred redovitim sudovima na tri sudbene instance, u kojem su donesena pobijana rješenja, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom građanskom pravu ili obvezi, budući da je u tome postupku utvrđeno da je predmetna tužba nedopustiva, jer je o istom pitanju koje je bilo predmet apelantovog tužbenog zahtjeva već pravomoćno presuđeno, odnosno odbačena je apelantova tužba (podnesak) uložena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj Gž. 471/04 od 15. veljače 2005. godine zbog toga što apelant nije otklonio nedostatke na koje mu je ukazao sud, budući da iz apelantovog podneska koji je naslovio kao tužbu nije jasno o kojem se pravnom lijeku radi (a odredbama ZPP nije propisana mogućnost podnošenja tužbe protiv drugostupanjskog rješenja donesenog u parničnom postupku).

10. Budući da apelant smatra da je pobijanim rješenjima sudova povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud konstatira da je o apelantovim imovinskim pravima konačno odlučeno pravomoćnim odlukama Osnovnog suda udruženog rada Mostar broj Rs-1188/85 od 14. siječnja 1986. godine i broj Rs-1413/87 od 10. prosinca 1987. godine, a koje predstavljaju odluke o meritumu apelantovog zahtjeva.

11. S druge strane, nepobitno je da pobijanim odlukama nije odlučivano o apelantovim imovinskim pravima, te slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u postupku u kojem se isključivo odlučivalo o procesnoj dopustivosti pokretanja parničnog postupka ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Dopredsjednica

Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2024/07 (A. B.) | Sudska praksa | Aktio