Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2847/06 (H.H)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2847/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 2847/06, rješavajući apelaciju H.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 8. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H.H. podnesena protiv radi neizvršenja rješenja Općine Sapna, Služba za opću upravu-
Sanitarni inspektor, broj 05-37-348/05 od 12. aprila 2005godine i broj 04-37-461/04 od 2. novembra 2004. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H.H. podnesena radi naknade štete, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. H.H. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Nedžad Imamović advokat iz Tuzle, podnijela je 14. oktobra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi neizvršenja rješenja Općine Sapna, Služba za opću upravu-
Sanitarni inspektor (u daljnjem tekstu: Sanitarni inspektor), broj 04-37-461/04 od 2. novembra 2004. godine. Apelantica je 27. septembra 2007. godine dopunila apelaciju. Apelanticin punomoćnik je 5. aprila 2008. godine obavjestio Ustavni sud da mu je od strane apelantice otkazana punomoć za zastupanje u predmetnom postupku. Apelantica je 10. juna 2008. godine dopunila apelaciju sa novim zahtjevom, kojim je tražila isplatu naknade štete za nanešene duševne patnje, osjećaj omalovažavanja i beznadežnosti u iznosu od 500.000,00 eura na ime nematerijalne štete i iznos od 5.000,00 eura na ime troškova postupka i materijalne štete.
2. Apelantica je 10. maja 2004. godine podnijela zahtjev Sanitarnom inspektoru, da joj se odobri prenos posmrtnih ostataka poginulog sina M.H.
3. Rješenjem Sanitarnog inspektora, broj 05-37-348/05 od 12. aprila 2005. godine, a po prijedlogu apelantice, izmijenjeno je rješenje istog organa, broj 04-37-461/04 od 2. novembra 2004. godine, kojim je određeno iskopavanje i prenos posmrtnih ostataka njenog sina za "7. maj 2005. godine" umjesto "9. novembar 2004. godine", radi spriječenosti apelantice da izvrši iskop i prenos posmrtnih ostataka u određenom terminu.
4. Međutim, kako do izvršenja rješenja nije došlo, Sanitarni inspektor je dopisom, broj 05-37-348-1/05 od 8. jula 2005. godine, obavijestio apelanticu da nije u mogućnosti sprovesti izvršenje rješenja zbog protivljenja predstavnika MZ «Zaseok» i rodbine poginulih boraca, koji su ukopani zajedno sa sinom apelantice, a prema čijim tvrdnjama je došlo do miješanja posmrtnih ostataka četvorice boraca, te je uputio apelanticu da zaštitu svojih prava ostvari pred nadležnim sudom. Apelantica nije postupila po navedenoj obavijesti u smislu pokretanja postupka pred nadležnim sudom već je podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv navedene obavjesti, koji je 12. aprila 2006. godine donio Odluku o dopustivosti, broj AP 118/06, kojom je apelacija odbačena kao nedopuštena zbog nenadležnosti Ustavnog suda.
5. Kantonalna uprava za inspekcijske poslove, sanitarno-zdravstveno-farmaceutski inspektorat, Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: Kantonalna uprava) je po zahtjevu apelantice potom donijela rješenje, broj 17/4-V-37-04-2889/07 od 29. maja 2007. godine, kojim je određeno iskopavanje i prenos posmrtnih ostataka sina apelantice za 28. juni 2007. godine na način kako je precizirano u dipozitivu rješenja.
6. Budući da do izvršenja rješenja ponovo nije došlo iz istih razloga, Kantonalna uprava je donijela rješenje, broj 17/4-V-37-04-4433/07 od 5. jula 2007. godine, kojim je oglasila ništavim rješenje, broj 17/4-V-37-04-2889/07 od 29. maja 2007. godine, zbog stvarne nenadležnosti nalazeći da je u sud nadležan da odluči da li je došlo do miješanja posmrtnih ostataka te donese odluku da li se i pod kojim uvjetima uopće može vršiti ekshumacija.
7. Federalna uprava za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava), rješavajući po žalbi apelantice, donijela je rješenje, broj 07-37-259/07 od 1. augusta 2007. godine, kojim je uvažila žalbu i poništila rješenje Kantonalne uprave, broj 17/4-V-37-04-4433/07 od 5. jula 2007. godine, te predmet dostavila prvostepenom organu na ponovni postupak sa obrazloženjem da je članom 50. stav 1. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti propisano da se iskopavanje i prenošenje umrlih osoba vrši na način i pod uvjetima koji onemogućavaju širenje zaraze, te da je postupanje po odredbama tog zakona u nadležnosti sanitarne inspekcije.
8. Ministarstvo pravosuđa i uprave Tuzla, dopisom od 20. maja 2008. godine, obavjestilo je Ustavni sud da je Kantonalna uprava, nastavila sa vođenjem postupka i donijela rješenje, broj 17/1-
37-5400/07 od 30. oktobra 2007. godine, kojim se odobrava ekshumacija i prenos posmrtnih ostataka sina apelantice za 15. novembar 2007. godine. Međutim, kako do izvršenja rješenja nije došlo, iz naprijed navedenih razloga, Kantonalna uprava je rješenjem, broj 17-1-37-5785/07 od 4. decembra 2007. godine, izmijenila rješenje, broj 17/1-37-5400/07 od 30. oktobra 2007. godine, kojim je određeno iskopavanje i prenos posmrtnih ostataka njenog sina za "12. decembar 2007. godine" umjesto "15. novembar 2007. godine ", a potom je odložena je za 10. januar 2008. godine, jer su se u međuvremenu u postupak, kao stranke uključili i roditelji poginulih sinova, koji su sahranjeni u istom mezarju, sa kojima je postignuta saglasnost u vidu nagodbe, o čemu je direktor Kantonalne uprave, donio zaključak, broj 17/1-37-5785/07 od 19. decembra 2007. godine.
9. Ekshumacija apelanticinog sina je izvršena 10. januar 2008. godine o čemu je direktor Kantonalne uprave sačinio službenu zabilješku, Sanitarni inspektor zapisnik o ekshumaciji.
10. Apelantica smatra da joj je u vezi sa navedenim povrijeđeno pravo na pravčno suđenje iz člana II/3.e), II/3.f) i II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6., 8., 9. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 8. i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 8. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (8) ako su izmijenjene pravne okolnosti; (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;» Izmijenjene pravne okolnosti
12. Ustavni sud prvenstveno konstatira da je apelantica podnijela apelaciju radi neizvršenja rješenja Sanitarnog inspektora, broj 04-37-461/04 od 2. novembra 2004. godine, i broj 05-
37-348/05 od 12. aprila 2005. godine kojim je određeno iskopavanje i prenos posmrtnih ostataka njenog sina M.H za dan 9. novembar 2004. godine odnosno za dan 7. maj 2005. godine. U vezi s tim Ustvani sud konstatira da je nakon podnošenja apelacije, u konkretnom slučaju došlo do promjene okolnosti jer je Kantonalna uprava, donijela novo rješenje, broj 17/1-37-5400/07 od 30. oktobra 2007. godine, o dozvoli ekshumacije. Budući da su se u međuvremenu u postupak kao stranke uključili roditelji drugih lica sahranjenih u istom mezarju, sa kojima je postignuta saglasnost u vidu nagodbe, Kantonalne uprava je donijela zaključak, broj 17/1-37-5785/07 od 19. decembra 2007. godine, o dozvoli izvršenja rješenja, broj 17/1-37-5400/07 od 30. oktobra 2007. godine i poravnanja, broj 17/1-
37-5785/07 od 10. decembra 2007. godine. Ekshumacija apelanticinog sina je izvršena 10. januara 2008. godine o čemu je direktor Kantonalne uprave sačinio službenu zabilješku, a Sanitarni inspektor zapisnik o ekshumaciji. Kako je dakle u međuvremenu od podnošenja apelacije Kantonalna uprava donijele novo rješenje i izvršila ekshumaciju apelanticinog sina, to su na taj način nastupile izmijenjene pravne okolnosti u odnosu na situaciju u momentu podnošenja apelacije iz kojih razloga se apelacija u ovom dijelu mora odbaciti kao nedopuštena.
Neiscrpljivanje pravnih lijekova
13. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u dijelu kojim apelantica traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 500.000,00 eura jer smatra da je ponašanjem Kantonalne uprave njoj i njenoj kćerki nanesena duševna patnja, osjećaj omalovažavanja i beznadežnosti, te naknadu materijalne štete i troškova postupka u iznosu od 5.000,00 eura, Ustavni sud je pošao od odredbi člana 16. stav 1. i stav 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda.
14. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
15. U konkretnom slučaju apelantica je 10. juna 2008. godine dopunila apelaciju sa novim zahtjevom, kojim je tražila isplatu naknade štete za nanešene duševne patnje, osjećaj omalovažavanja i beznadežnosti u iznosu od 500.000,00 eura na ime nematrijalne štete i iznos od 5.000,00 eura na ime troškova postupka i materijalne štete. Međutim, u konkretnom slučaju prema stanju spisa apelantica nije, shodno odredbama Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o parničnom postupku pokrenula nikakav postupak, u vezi sa navedenim zahtjevima pred nadležnim sudom, kako bi došla do konačne odluke. Apelantica, dakle, nije došla do konačne odluke, koja bi mogla biti predmet preispitivanja od strane Ustavnog suda, odnosno nije iscrpila efektivne pravne lijekove moguće po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
16. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 8. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić