Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3254/07 (H. D.)
Odluka donesena 14. 07. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3254/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 07. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 3254/07, rješavajući apelaciju Hasana Džananovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasana Džananovića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000077 od 19. jula 2007. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Gž-06-00648 od 25. septembra 2006. godine, i presude Općinskog suda Sarajevo, broj Pr:273/05 od 5. januara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Hasan Džananović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 4. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-
000077 od 19. jula 2007. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž-06-00648 od 25. septembra 2006. godine, i presude Općinskog suda Sarajevo, broj Pr:273/05 od 5. januara 2006. godine (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
2. Rješavajući po tužbi apelanta protiv tuženog «HVB Central profit banke» Sarajevo, radi isplate duga u vrijednosti od 20.000 KM na ime otpremnine, Općinski sud donio je presudu, broj Pr:273/05 od 5. januara 2006. godine, kojom je odbio tužbeni zahtjev apelanta kao neosnovan.
3. Apelant je protiv presude Općinskog suda, broj Pr:273/05 od 5. januara 2006. godine, izjavio žalbu, ali je Kantonalni sud donio presudu, broj 009-0-Gž-06-00648 od 25. septembra 2006. godine, kojom je odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Rješavajući po reviziji apelanta koju je izjavio protiv presude Kantonalnog suda, broj 009-
0-Gž-06-00648 od 25. septembra 2006. godine, Vrhovni sud donio je presudu, broj 070-0-Rev-07-
000077 od 19. jula 2007. godine, kojom je odbio reviziju apelanta kao neosnovanu.
5. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-000077 od 19. jula 2007. godine. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu 4. oktobra 2007. godine, uručena presuda Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-000077 od 19. jula 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 4. decembra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana (tj. 61. dana), od dana kada je apelant primio osporenu presudu Vrhovnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić