Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3348/07 (H. M.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3348/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 3348/07, rješavajući apelaciju Hajrije Mujezinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajrije Mujezinović, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-

648/04 od 29. augusta 2007. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 05-050-01-429/04 od 14. aprila 2004. godine, i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Višegrad, broj 09-050-09-16/02 od 26. maja 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Hajrija Mujezinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Višegrada, koju zastupa Esad Muminović, avokat iz Goražda, podnijela je 10. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-648/04 od 29. augusta 2007. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-

050-01-429/04 od 14. aprila 2004. godine, i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Višegrad (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj 09-050-09-16/02 od 26. maja 2003. godine.

2. Rješavajući po zahtjevu apelantice za vraćanje u posjed stana u ulici Kralja Petra 1, u Višegradu, Odsjek je donio rješenje, broj 09-050-09-16/02 od 26. maja 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 05-050-01-429/04 od 14. aprila 2004. godine, a kojim je odbacio zahtjev apelantice kao neblagovremen. Odsjek je obrazložio da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje stana u posjed, u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o korišćenju napuštene imovine («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 38/98 do 96/03), bio 19. april 2000. godine, a kako je apelantica podnijela takav zahtjev 19. jula 2002. godine, isti je podnesen neblagovremeno.

3. Protiv rješenja Ministarstva, broj 05-050-01-429/04 od 14. aprila 2004. godine, apelantica je tužbom pokrenula upravni spor pred Vrhovnim sudom.

4. Vrhovni sud donio je presudu, broj U-648/04 od 29. augusta 2007. godine, kojom je odbio tužbu apelantice kao neosnovanu. Vrhovni sud je naveo da su prvostepeni i drugostepeni organ pravilno postupili kada su zahtjev apelantice odbacili kao neblagovremen, jer je utvrđeno da je isti podnesen nakon isteka zakonskih rokova.

5. Apelantica se žali da su joj osporenim odlukama povrijeđeni pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu, iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud napominje da je, odredbom člana 16. Zakona o prestanku primjene Zakona o korišćenju napuštene imovine, krajnji rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje u posjed stanova bio 19. april 2000. godine kod Ministarstva, odnosno 19. juni 2000. godine kod CRPC Komisije, a članom 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene propisano je da izuzetno od odredbe člana 16. ovog Zakona nosioci stanarskog prava na uništenom ili oštećenom stanu mogu podnijeti zahtjev za povrat stana u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona, tj. do 29. juna 2002. godine. Budući da je apelantica 19. jula 2002. godine podnijela zahtjev za povrat stana, slijedi da je zahtjev podnesen nakon isteka zakonom propisanih rokova, pa je isti odbačen kao neblagovremen.

9. Da bi se u postupku pred Ustavnim sudom, moglo raspravljati o povredi prava zaštićenih Ustavom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat u posjed stana ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine.

10. Kako apelantica nije podnijela blagovremeno zahtjev za povrat predmetnog stana, niti je uspjela opravdati ovaj svoj propust, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica, neblagovremenim podnošenjem zahtjeva Odsjeku, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev, na temelju kojeg nadležni organi nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3348/07 (H. M.) | Sudska praksa | Aktio