Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3505/07 («Biokovo» d.d. Sarajevo Vogošća)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3505/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 3505/07, rješavajući apelaciju «Biokovo» d.d. Sarajevo Vogošća, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Biokovo» d.d. Sarajevo Vogošća, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-GŽ-06-001399 od 5. novembra 2007. godine i broj Gž-009-0-06-

001399 od 16. februara 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj Pr-1159/02 od 23. augusta 2007. godine i broj Pr-1159/02 od 28. marta 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Biokovo» d.d. Sarajevo Vogošća (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 24. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-GŽ-06-001399 od 5. novembra 2007. godine i broj Gž-009-0-06-001399 od 16. februara 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr-1159/02 od 23. augusta 2007. godine, i broj Pr-1159/02 od 28. marta 2006. godine. Dopisom od 13. juna 2008. godine apelant je zatražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje zaključka Općinskog suda u Sarajevu, broj Ip-4136/03 od 22. maja 2008. godine, kojim je određena javna prodaja nekretnina vlasništvo apelanta, do okončanja postupka po apelaciji.

2. Općinski sud I u Sarajevu donio je presudu na osnovu priznanja, broj Pr-1159/2002 od 12. februara 2003. godine, kojom je obavezan apelant da isplati iznos od 245.635,27 KM na ime neisplaćenih plaća tužiteljima ( 57 radnika apelanta) u iznosima pobliže označenim u dispozitivu navedene presude, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Navedena presuda je postala pravosnažna 5. marta 2003. godine.

3. Rješenjem Općinskog suda, broj Pr-1159/02 od 28. marta 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-009-0-06-001399 od 16. februara 2007. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda, broj Pr-1159/2002 od 12. februara 2003. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno, da je sud utvrdio da nema osnova za ponavljanje postupka iz člana 391. ranijeg Zakona o parničnom postupku.

4. Rješenjem Općinskog suda, broj Pr-1159/02 od 23. augusta 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-GŽ-06-001399 od 5. novembra 2007. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-

009-0-06-001399 od 16. februara 2007. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 399. ranijeg ZPP regulisano da protiv pravosnažnih drugostepenih rješenja donesenih u povodu prijedloga za ponavljanje postupka revizija nije dopuštena.

5. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud zapaža da su pobijane odluke redovnih sudova donesene u postupku rješavanja o prijedlogu za ponavljanje postupka u kojem su sudovi ispitivali da li postoje zakonski uslovi za ponavljane postupka pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda broj Pr-1159/2002 od 12. februara 2003. godine.

8. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo na pitanje, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.) Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.

9. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza.

10. Ustavni sud primjećuje da se u postupku pred Općinskim sudom, u kojem je donesena presuda, broj Pr-1159/2002 od 12. februara 2003. godine, koja je pravosnažna, odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama koje štiti član 6. stav 1. Evropske konvencije. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se postupak u kojem su donesene odluke koje su predmet ove apelacije, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu garancija prava na pravično suđenje. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, odnosno o dopuštenosti revizije izjavljene protiv rješenja o ponavljanju postupka, pa iz navedenih razloga ishod takve procedure ni na koji način nije mogao biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, takav postupak ne uživa zaštitu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

11. Apelant također navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, predmetni postupak nije odnosio na apelantova imovinska prava. O imovinskim pravima odnosno obavezama apelanta pravomoćn o je odlučeno presudom, broj Pr-1159/2002 od 12. februara 2003. godine, koja nije predmet apelacije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o povredi člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3505/07 («Biokovo» d.d. Sarajevo Vogošća) | Sudska praksa | Aktio