Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-796/08 (N. H.-N.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-796/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP 796/08, rješavajući apelacije Nevenke Hodžić-Nović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Nevenke Hodžić-Nović podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-

906/04 od 5. decembra 2007. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 05-050-01-615/04 od 13. maja 2004. godine i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Rogatica, broj 05-050-37-07/1/03 od 24. oktobra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Nevenka Hodžić-Nović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Holandije, koju zastupa Zorica Racković iz Rogatice, podnijela je 11. marta 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-906/04 od 5. decembra 2007. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-050-01-615/04 od 13. maja 2004. godine i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Rogatica (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj 05-050-37-07/1/03 od 24. oktobra 2003. godine, koje su zavedene pod brojevima AP-796/08 i AP-1024/08.

2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno dvije apelacije iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-796/08.

Spojene su sljedeće apelacije: AP-796/08 i AP-1024/08.

3. Rješenjem Odsjeka, broj 05-050-37-07/1/03 od 24. oktobra 2003. godine, odbijen je zahtjev Hasiba Hodžića, supruga apelantice, koji je podnio za vraćanje stana nosiocu stanarskog prava u ulici Prvomajska 8, Rogatica, jer nije podnio isti u skladu sa važećim Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenoj imovini. U obrazloženju je navedeno da Hasib Hodžić nije u roku navedenom u Zakonu o prestanku primjena Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik RS» br. 38/98, 41/98, 12/99, 38/99, 65/01, 13/02, 39/03 i 96/03, u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene), odnosno do 19. aprila 2000. godine, podnio zahtjev za vraćanje stana nosiocu stanarskog prava nadležnom Ministarstvu, niti je dostavio dokaz da je podnio zahtjev Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica.

4. Rješenjem Ministarstva, broj 05-050-01-615/04 od 13. maja 2004. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelantice protiv rješenja Odsjeka.

5. Presudom Vrhovnog suda, broj U-906/04 od 5. decembra 2007. godine, odbijena je tužba apelantice kao neosnovana. U obrazloženju presude je navedeno da apelantica ne osporava da je kao sunosilac stanarskog prava na predmetnom stanu podnijela zahtjev za njegovo vraćanje 16. oktobra 2003. godine putem punomoćnika, te da razlozi koji su navedeni u tužbi, u smislu nemogućnosti apelantice da zahtjev podnese blagovremeno, ne mogu dovesti u sumnju pravilnu primjenu odredaba člana 16. Zakona o prestanku primjena, kojima je propisano da se zahtjev za vraćanje stana u posjed može podnijeti u roku od 18 mjeseci od dana stupanja na snagu tog zakona, a ukoliko nosilac stanarskog prava ne podnese zahtjev u tom roku, stanarsko pravo mu prestaje. Dalje je navedeno da okolnost da je prvostepenim aktom zahtjev apelantice odbijen, umjesto da je zaključkom odbačen kao neblagovremen, zbog nepostojanja uslova za pokretanje postupka, ne čini taj akt nezakonitim, jer taj formalni nedostatak ne utiče na konačni ishod predmetnog upravnog postupka, s obzirom da su u suštini na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene odredbe člana 16. Zakona o prestanku primjena.

6. Rješenjem Osnovnog suda u Višegradu, broj R-160/05 od 24. oktobra 2006. godine, nestali Hasib Hodžić proglašen je za umrlog, a kao dan njegove smrti određen je 19. juni 1997. godine.

7. Apelantica se žali da su joj povrijeđena prava, ne precizirajući koja, i da joj nije u skladu sa Aneksom VII Opšteg okvirnog sporazuma omogućeno vraćanje u prijeratni stan, kao ni u skladu sa članom II tačka 5. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantica navodi da je zbog rata izbjegla u Holandiju, da nije mogla biti na vrijeme obaviještena o stupanja na snagu Zakona o prestanku primjene, da joj je zbog bolesti bilo ograničeno kretanje, da je puno vremena izgubila dok nije saznala da punomoćnici mogu podnijeti zahtjev i preuzeti ključeve od stana, te da je imala puno problema dok je nadležni organi proglasio njenog nestalog supruga umrlim, jer je htjela da stanarsko pravo prenese na svoje ime, i kada ostvari to pravo, da podnese zahtjev za vraćanje predmetnog stana. Apelantica takođe navodi da nije pravno obrazovana niti je u Holandiji zbog bolesti mogla posjećivati pravne stručnjake.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju apelantica je Odsjeku podnijela zahtjev za vraćanje stana u posjed, koji je rješenjem od 24. oktobra 2003. godine, odbio zahtjev apelantice jer nije podnesen u skladu sa važećim Zakonom o prestanku primjene. Ovakvo rješenje potvrdilo je i Ministarstvo, odbijajući apelantičinu žalbu kao neosnovanu. Apelantica je pred Vrhovnim sudom tužbom pokrenula upravni spor protiv rješenja Ministarstva od 13. maja 2004. godine. Vrhovni sud je, odlučujući o tužbi, donio presudu, broj U-906/04 od 5. decembra 2007. godine, kojom je tužbu odbio, ističući u obrazloženju presude da je zahtjev za povrat stana podnesen po proteku prekluzivnog roka pa je stav upravnih organa koji su odlučivali o zahtjevu za povrat zakonit i pravilan. Iz navedenog proizilazi da presuda Vrhovnog suda na koju se apelantica žali, nije presuda o meritumu apelantičinog zahtjeva, jer je navedenom presudom samo odlučeno da li su zakonite ili ne odluke upravnih organa kojima je apelantičin zahtjev za povrat stana odbijen kao neblagovremen.

11. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sud u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti zahtjeva apelantice za vraćanje stana u posjed, već je zahtjev odbijen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje prava apelantice na vraćanje u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za vraćanje stana u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Pri tome, razloge apelantice navedene u tačci 7. Odluke, Ustavni sud nije mogao prihvatiti kao opravdanje za neblagovremeno podnošenje predmetnog zahtjeva. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpila pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine).

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-796/08 (N. H.-N.) | Sudska praksa | Aktio