Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1370/06 (A. R.)

Odluka donesena 14. 07. 2008.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1370/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 07. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: Valerija Galić, potpredsjednica, Miodrag Simović potpredsjednk i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 14. jula 2008. godine, u predmetu broj AP-1370/06, rješavajući apelaciju Ante Romića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ante Romića podnesena protiv presude Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-964/05, od 9. februara 2006. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ante Romić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mostara, zastupan po Advokatoj kancelariji Sesar-

Ćurić iz Mostara, podnio je 11. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-964/05, od 9. februara 2006. godine.

2. Apelant je sa Preduzećem „Tolming“ d.o.o. Livno zaključio usmeni ugovor, prema kojem se „Tolming“ d.o.o. Livno obavezao da za apelanta izvede adaptaciju stana u Mostaru. Ugovorom nije precizirana ni vrsta, ni vrijednost radova koji se trebaju izvoditi. Rok izvršenja radova je određen okvirno.

3. Nakon okončanja radova došlo je do spora između ugovornih strana. „Tolming“ d.o.o. Livno je pokrenuo parnični postupak radi isplate duga u visini od 11.361,21 KM, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 1. februara 2002. godine do konačne isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

4. Konačnom presudom Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-964/05, od 9. februara 2006. godine, a koje je predmet ove apelacije, naloženo je apelantu da izvođaču radova, tužitelju „Tolming“ d.o.o. Livno, isplati iznos od 4.516,21 KM. S ostatkom tužbenog zahtjeva, tužitelj je odbijen.

5. Apelant smatra da je pobijanom presudom došlo do povrede njegovih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) iz razloga što su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo i utvrdili činjenično stanje. Smatra da je dokazao da ne duguje presuđeni iznos.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

7. Ustavni sud, prije svega, naglašava da, u skladu sa dosadašnjom praksom, nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena je samo na «pitanja sadržana u Ustavu». Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje kako su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje ili tumačili i primijenili zakon. Ustavni sud, nadalje, naglašava da je prihvatljivost dokaza prvenstveno pitanje koje reguliše domaći zakon i da je opće pravilo da domaći sudovi cijene provedene dokaze. Isto tako, Ustavni sud naglašava da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne doima očigledno proizvoljnom, te da procjenu domaćih sudova zamijeni vlastitom procjenom činjenica.

8. Izuzetak čini slučaj kada odlukama redovnih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. To će biti slučaj kada se odlukom redovnog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon očito proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam po sebi neustavan, ili kada dođe do povrede osnovnih principa pravičnog postupka (pravično suđenje, pristup sudu, efikasni pravni lijekovi, itd.; vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, točka 23, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03).

9. Nadalje, za meritorno raspravljanje apelacije, apelant mora (a) dokazati proizvoljnost primjene materijalnog ili procesnog prava ili utvrđenog činjeničnog stanja i (b) uticaj te proizvoljnosti na način da vrijeđa jedno od Ustavom zaštićenih prava ili sloboda. To se, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, dokazuje time što apelant navede povredu prava koja su zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine, a, istovremeno, prema članu 16. stav 2. Pravila, dostavi u tom smislu dokaze i navode koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća i vjerovatna (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i odluku Ustavnog suda, broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine). Prema tome, apelacija mora biti supstantivna i obrazložena.

10. U konkretnom slučaju, apelant smatra da je došlo do proizvoljnosti primjene materijalnog prava i utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Što se tiče dokaza u vezi sa proizvoljnosti primjene materijalnog prava, apelant samo paušalno navodi da su sudovi „sasvim pogrešno“ primijenili odredbe Zakona o obligacionim odnosima, mada ne daje obrazloženje niti dokaze za tu tvrdnju.

12. Što se tiče proizvoljnosti utvrđenog činjeničnog stanja, Ustavni sud uviđa da je prvostepeni sud, a što je potvrdio, u principu, i drugostepeni sud, proveo opsežan dokazni postupak, te dao detaljno i logično obrazloženje svoje odluke. Apelant se ne žali ni na jednu procesnu radnju pred sudovima. Osnovu presuđenja sudovi su zasnovali na vještačenju u odnosu na vrijednost izvedenih radova, na koje niti jedna stranka nije imala prigovor. Osim toga, na osnovu iskaza svjedoka, a kojima je sud poklonio vjeru, sud je utvrdio akontativni iznos koji je apelant dao „Tolming“ d.o.o. Livno. Sud je, također, utvrdio da su se i apelant i „Tolming“ d.o.o. Livno, prilikom realizacije ugovornog odnosa, ponašali suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prije svega, jer nisu precizirali ugovorne odnose, kako ne bi došlo do nesuglasica i, eventualnog, spora. Samo nezadovoljstvo apelanata osporenim odlukama u konkretnom slučaju ne pokreće pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije.

13. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da, u vezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje, nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Potpredsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1370/06 (A. R.) | Sudska praksa | Aktio