Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2407/06 (M. K.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Dosjelost
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2407/06

Apelacija

Odluka o meritumu

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2407/06, rješavajući apelaciju Mladena Karanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mladena Karanovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-992/03.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj P-992/03, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da Mladenu Karanoviću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mladen Karanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banje Luke, podnio je 10. augusta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-992/03.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. septembra 2006. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 3. oktobra 2007. godine je zatraženo da dostavi predmetni parnični spis na uvid.

3. Osnovni sud je 25. septembra 2006. godine dostavio odgovor na apelaciju, a spis je dostavljen na uvid 15. oktobra 2007. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 4. jula 2008. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 23. maja 2003. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tuženog M.J. (u daljnjem tekstu: tuženi) u kojoj je od suda zatraženo da se utvrdi da je prema osnovu dosjelosti stekao vlasništvo na parceli k.č. broj 19/28 upisana u zk.ul. br. 342 k.o. Kuljani što je tuženi dužan priznati i trpjeti da se apelant u zemljišnim i katastarskim knjigama upiše kao vlasnik sa 1/1 dijela. Podneskom od 1. jula 2003. godine apelant je od suda zatražio zakazivanje ročišta ili saslušanje izvan ročišta svjedoka čije je saslušanje predložio u tužbi, jer se radi o jako starim i bolesnim licima.

7. Apelant je 24. marta 2004. godine dopunio i precizirao tužbu u skladu sa odredbama novog Zakona o parničnom postupku koji je u međuvremenu stupio na snagu.

8. Apelant je u decembru 2004. godine i aprilu 2005. ponovo urgirao da sud zakaže ročište u predmetu. Apelant je, zatim, 13. jula 2005. godine dostavio Osnovnom sudu ovjerenu izjavu predloženih svjedoka koja se odnosi na predmet tužbenog zahtjeva.

9. U svojoj urgenciji predsjedniku Osnovnog suda, podnesenoj 20. februara 2006. godine, apelant je iznio navode o kršenju njegovog prava na suđenje u razumnom roku i zatražio je zakazivanje rasprave. Svoju urgenciju apelant je ponovio 2. marta 2007. godine.

10. Osnovni sud je Rješenjem broj P-992/03 od 6. marta 2007. godine vratio apelantu tužbu radi ispravke ili dopune koja je bila u vezi sa adresom tuženog. Apelant je, nakon prijema navedenog rješenja, obavijestio sud da je jasno u tužbi naznačio posljednje mjesto boravka tuženog, a da sadašnje mjesto boravka nije poznato. Također je apelant naglasio da je, upravo s obzirom na činjenicu nepoznatog boravka tuženog, predloženo postavljanje staraoca za poseban slučaj. Ponovo je zatraženo da se povodom tužbe zakaže ročište i da se tuženom postavi privremeni staralac za poseban slučaj. Osnovni sud je 4. aprila 2007. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor na adresu koja je navedena u tužbi.

11. Apelant je 6. augusta 2007. godine urgirao u sudu da se u predmetu što prije zakaže rasprava i da se tuženom odredi privremeni staralac za poseban slučaj.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant je naveo da mu je zbog odugovlačenja parničnog postupka povodom njegove tužbe povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od osnovnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U apelaciji je zatražena naknada nematerijalne štete zbog neopravdano dugog trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

13. Osnovni sud je naveo da predmet nije uzet u rad «zbog općepoznatih razloga, a to je reforma pravosuđa, kada je imenovana i postupajuća sutkinja u predmetu». Također je navedeno da je, s obzirom na preopterećenost suda predmetima, dogovoreno da se predmeti rješavaju hronološkim redom, te se predmetna tužba smatra novijim predmetom, imajući u vidu da sud trenutno rješava predmete iz 2000. godine.

V. Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ« br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te »Službeni glasnik Republike Srpske« br. 17/93, 14/94 i 32/94) Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

15. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03 i 85/03) Član 10.

Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

VI. Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da parnični postupak povodom njegove tužbe nerazumno dugo traje, odnosno da u njegovom slučaju nije u «razumnom roku» donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Na kraju, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

20. Apelant je naveo da je zbog nerazumno dugog trajanja parničnog postupka koji je pokrenuo pred Osnovnim sudom došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:

[...]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom [...].

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku [...].

a) Relevantni principi

21. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

22. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, Izvještaji 1997-IV, stav 64).

23. Na kraju, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev posebno važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

a.a) Period koji se uzima u obzir

24. Apelant je postupak pred Osnovnim sudom pokrenuo u maju 2003. godine, što znači da postupak povodom tužbe traje punih pet godina.

a.b) Analiza razumnosti trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku radi utvrđenja prava vlasništva koji nema nikakve specifičnosti zbog kojih bi se zaključilo da je posebno složen.

26. Osnovni sud je apelantovu tužbu od 2003. godine, odnosno tužbu iz 2004. godine, prilagođenu odredbama novog ZPP, dostavio tuženom na odgovor tek 2007. godine, postupajući na taj način protivno članu 69. Zakona o parničnom postupku u kojem je propisan zakonski rok od 30 dana u kojem je sud dužan ispravnu i potpunu tužbu dostaviti na odgovor. Iz činjenica predmeta proizlazi da je apelant ispravnu i potpunu tužbu podnio 2004. godine, jer dopuna, odnosno ispravka u pogledu adrese tuženog nije bila potrebna. Nadležnom sudu je, dakle, trebalo tri godine da tužbu dostavi na odgovor tuženom. Potpuni izostanak bilo kakve procesne aktivnosti povodom predmetne tužbe u periodu od podnošenja uređene tužbe do dostavljanja tužbe na odgovor, ne može se opravdati reformom pravosuđa i, stoga, Ustavni sud u konkretnom slučaju ove argumente Osnovnog suda smatra neprihvatljivim. Apelant ni na koji način nije utjecao na dužinu postupka, jer za to nije ni imao priliku, imajući u vidu odsustvo bilo kakvih procesnih radnji u periodu od podnošenja tužbe do marta 2007. godine kada je tužba vraćena na ispravku i dopunu vezano za adresu tuženog. Apelant je nizom urgencija i dopisa Osnovnom sudu pokušao isposlovati postupanje suda povodom tužbe posebno ukazujući na neophodnost hitnijeg postupanja zbog bolesti i starosti predloženih svjedoka, međutim, Osnovni sud je u potpunosti ignorirao ove apelantove zahtjeve.

27. Imajući u vidu iznesenu ocjenu svakog od elemenata koji su predmet razmatranja u kontekstu ocjene razumnosti trajanja dužine postupka, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a.c) Pitanje naknade nematerijalne štete

28. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

29. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je parnični postupak povodom apelantove tužbe od dana podnošenja tužbe do donošenja odluke Ustavnog suda trajao pet godina, apelantu se određuje naknada u visini od 750 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se sveukupno trajanje postupka može u potpunosti staviti na teret ponašanju nadležnog redovnog suda koji je tužbu dostavio na odgovor tuženom tek tri godine nakon podnošenja tužbe za šta nije pružio nikakvo razumno opravdanje, a apelant ničim nije doprinio dužini trajanja postupka.

31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2407/06 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio