Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2590/06 (Proizvodno-prometno i uslužno preduzeće «Selecta» d.o.o. Zenica)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2590/06

Apelacija

Odluka o meritumu

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2590/06, rješavajući apelaciju Proizvodno-prometnog i uslužnog preduzeća «Selecta» d.o.o. Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Proizvodno-prometnog i uslužnog preduzeća “Selecta” d.o.o. Zenica.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Općinskog suda u Travniku broj 51 0 Mal 003505 08 Mal od 4. juna 2008. godine Nalaže se Srednjobosanskom kantonu da Proizvodno-prometnom i uslužnom preduzeću “Selecta” d.o.o. Zenica u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900 KM na ime satisfakcije zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Srednjobosanskom kantonu da u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Proizvodno-prometno i uslužno preduzeće «Selecta» d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, koje zastupaju Vukica Marjanović-Suljić i Sean Spahić, advokati iz Zenice, podnijelo je 5. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 Mal 003505 08 Mal od 4. juna 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Travniku zatraženo je 19. juna 2007. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je 9. oktobra 2007. godine zatražena dostava parničnog spisa broj P-103/02. Općinski sud je 30. oktobra 2007. godine zamolio odgodu roka za dostavu spisa zbog tehničkih problema u sudu što je Ustavni sud odobrio. Na ponovno traženje Općinski sud je dostavio predmetni spis 26. juna 2008. godine.

3. Općinski sud je 4. jula 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 10. jula 2008. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 29. decembra 1998. godine podnio prijedlog za dozvolu izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave protiv izvršenika preduzeća «A.Š.A. – Prijevoz» Travnik. Općinski sud je Rješenjem broj Ip-8/99 od 7. juna 1999. godine odbacio kao neuredan apelantov izvršni prijedlog, dok je Kantonalni sud uvažio apelantovu žalbu na navedeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Vjerodostojna isprava se odnosila na izvršenu isporuku i ugradnju PVC stolarije.

7. U ponovnom postupku apelant je Općinskom sudu dostavio preciziran prijedlog za dozvolu izvršenja u kojem je kao izvršenike označio prvobitno označenog izvršenika i S. Dž. iz Travnika kao suizvršenika. Općinski sud je Rješenjem broj Ip-408/99 od 10. maja 2001. godine usvojio apelantov prijedlog za izvršenje, da bi po prigovoru suizvršenika rješenje bilo stavljeno van snage 15. oktobra 2001. godine i zaključeno da će se apelantov prijedlog smatrati tužbom pa će se o njegovom potraživanju odlučiti u parnici.

8. Nakon donesenog rješenja od 15. oktobra 2001. godine, pred Općinskim sudom je vođen parnični postupak broj P-103/02, u kojem je zaključena glavna rasprava 17. oktobra 2003. godine. Nakon zaključene rasprave nije donesena odluka u predmetu.

9. S obzirom na mnogobrojne apelantove pismene urgencije za donošenje presude, Općinski sud je 27. novembra 2007. godine, po naredbi predsjednika suda, formirao spis broj 51 0 Mal 003505 08 Mal kao rekonstrukciju ranijeg spisa P-103/02. Općinski sud je zakazao ročište za rekonstrukciju spisa za 7. decembar 2007. godine, na koje je apelant pozvan da pristupi i sa sobom ponese svu dokumentaciju vezanu za navedeni spis i postojanje duga, radi efikasnijeg i bržeg provođenja rekonstrukcije.

10. Na ročištu za rekonstrukciju spisa Općinski sud je odredio pripremno ročište za 14. januar 2008. godine. Apelantu je naloženo da precizira tužbeni zahtjev, što je apelant učinio podneskom od 14. decembra 2007. godine, i to tako što je kao tuženog označio samo S. DŽ. (u daljnjem tekstu: tuženi).

11. Pripremno ročište je održano 14. januara 2008. godine, a glavna rasprava je zakazana i održana 7. februara 2008. godine, na kojoj je obavljeno raspravljanje ali je rasprava odložena zbog prijedloga parničnih strana za saslušanje jednog svjedoka čije su saslušanje zatražile obje strane.

12. Nakon tri rasprave od 6. marta 2008. godine, 1. aprila 2008. godine i 5. maja 2008. godine, na kojima je proveden dokazni postupak saslušanjem parničnih stranaka i jednog svjedoka, te uvidom u relevantnu dokumentaciju, Općinski sud je 4. juna 2008. godine donio Presudu broj 51 0 Mal 003505 08 Mal, kojom usvojen je apelantov tužbeni zahtjev i tuženi obavezan na isplatu iznosa od 900 KM na ime izmirenja duga, kao i naknadu troškova postupka. Tuženi je uložio žalbu na presudu i žalbeni postupak je u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant je naveo da Općinski sud, nakon što je 17. oktobra 2003. godine zaključio raspravu u predmetnom parničnom postupku, do podnošenja apelacije još uvijek nije donio presudu. Takvim propustom suda, po apelantovom mišljenju, došlo je do povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, došlo je do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer apelant nema mogućnost da pokrene izvršni postupak kako bi ostvario svoja imovinska prava s obzirom da postupak nije pravosnažno okončan. Apelant je zatražio pravično obeštećenje zbog povrede prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

b) Odgovor na apelaciju

14. Odgovor na apelaciju, u suštini, predstavlja obavijest postupajuće sutkinje predsjedniku Općinskog suda o historijatu predmeta. U tom dopisu je navedeno da je «prosto nemoguće da u predmetu u kojem je zaključena glavna rasprava nije urađena presuda i dostavljena stranama u postupku». Navedeno je da apelantove urgencije nisu došle do postupajuće sutkinje, jer da su došle ona bi provjerila šta se desilo sa predmetom koji je, prema evidenciji pisarnice, označen kao završen. Također je navedeno da je utvrđeno, kroz upisnik i pisarnicu, da se ne može naći navedeni predmet.

V. Relevantni propisi

15. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

«Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 184.

Sud je dužan donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.

Ukoliko sudija prekorači rok iz stava 1. ovog člana, dužan je u pismenom obliku izvijestiti predsjednika suda o razlozima prekoračenja.

Član 454.

Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom, daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona.»

16. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) «Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.»

VI. Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, nepravomoćno okončan Presudom Općinskog suda broj 51 0 Mal 003505 08 Mal od 4. juna 2008. godine. Iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda je dopustiva jer Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

21. Apelant smatra da je zbog nedonošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je u međuvremenu nepravomoćno okončan presudom Općinskog suda od 4. juna 2008. godine, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje – suđenje u razumnom roku Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…)

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.» Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

«1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]» a.a) Relevantni principi

22. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

24. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18). a.b) Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak započeo u oktobru 2001. godine, nakon što je van snage stavljeno rješenje o dozvoli izvršenja i apelantov prijedlog smatran tužbom. Do donošenja presude Općinskog suda proteklo je nepunih sedam godina. Ustavni sud će razmotriti razumnost trajanja ovog postupka.

a.c) Analiza razumnosti trajanja postupka

26. Uvidom u predmetni parnični spis Ustavni sud je utvrdio da se radilo o postupku radi naplate duga koji nije bio složen ni činjenično ni pravno.

27. Apelant je pokrenuo postupak pred Ustavnim sudom jer je u postupku po njegovoj tužbi zaključena rasprava 17. oktobra 2003. godine, a da presuda nije donesena u narednom periodu od skoro pet godina. Apelant je bezuspješno urgirao kod Općinskog suda da donese presudu, ali je evidentno da je predmetni spis, nakon što je okončana glavna rasprava, izgubljen. U takvoj situaciji sud je trebao odmah izvršiti rekonstrukciju spisa kako apelant ne bi trpio posljedice odugovlačenja postupka koji je nepravosnažno okončan tek u junu 2008. godine. Općinski sud nije pružio nikakvo razumno opravdanje za ignoriranje apelantovih zahtjeva da se donese presuda u predmetnom postupku, i stoga je u potpunosti odgovoran za nerazumno dugo trajanje postupka protivno principima prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da nije potrebno ulaziti u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka.

28. Ustavni sud je zaključio da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) pravo na imovinu

29. S obzirom na zaključak u vezi sa povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno analizirati navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a.d) Pitanje naknade nematerijalne štete

30. Apelant je zatražio da mu se dosudi pravična naknada zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. S obzirom da je apelant pravno lice, prema općeprihvaćenom tumačenju pojma nematerijalne štete, kao i tumačenju u smislu odredaba Zakona o obligacionim odnosima, ne može nastupiti nematerijalna šteta, Ustavni sud smatra nužnim razmotriti da li apelantu pripada određeni vid naknade za utvrđenu povredu ustavnih prava i prava iz Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud upućuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi, inter alia, Evropski sud za ljudska prava, Multiplex protiv Hrvatske, presudu od 10. jula 2003. godine) prema kojoj se i pravnim licima može dodijeliti pravična naknada u slučaju utvrđene povrede nekog od prava garantiranih Evropskom konvencijom. Slijedeći ovu praksu Ustavni sud je usvojio apelantov zahtjev za naknadu štete. Ustavni sud podsjeća da, za razliku od redovnih sudova, naknadu štete dosuđuje u simboličnom iznosu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

31. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. S obzirom da se vrijednost apelantovog zahtjeva za naknadu štete uklapa u iznos koji bi bio određen u skladu sa navedenim principom, Ustavni sud je usvojio apelantov zahtjev i odredio mu naknadu štete u iznosu od 900 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Srednjobosanski kanton, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada nadležni sud propusti da donese presudu u parničnom postupku u kojem je zaključena glavna rasprava, odnosno propusti da izvrši promptnu rekonstrukciju spisa uprkos brojnim apelantovim obavještenjima da presuda nije donesena iako je glavna rasprava zaključena.

33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić