Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1277/08 (M. B.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1277/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1277/08, rješavajući apelaciju Milovana Bjelice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milovana Bjelice podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 014-0-GŽ-08-000030 od 19. februara 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Milovan Bjelica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sokoca, kojeg zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala, podnio je 24. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 014-0-GŽ-08-000030 od 19. februara 2008. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-205/05 od 12. oktobra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 014-0-GŽ-08-000030 od 19. februara 2008. godine, odbačen je kao neblagovremen tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio poništavanje kao nezakonitog rješenja Grada Istočno Sarajevo – Pale, broj 02-126-484/03 od 7. maja 2003. godine o prestanku radnog odnosa apelanta i vraćanje na posao, uz naknadu troškova. U obrazloženju rješenja Okružnog suda navedeno je da iz stanja u spisu proizilazi da je odlukom Visokog predstavnika za BiH, broj 122/03 16 od 19. marta 2003.godine, apelant smijenjen sa položaja predsjednika SO Istočno Sarajevo, nakon čega je donijeto rješenje gradonačelnika Grada Istočno Sarajevo, broj 02-126-484/03 od 7. maja 2003.godine, o prestanku radnog odnosa apelantu, sa danom 11. april 2003.godine. Dalje je navedeno da iz stanja u spisu, takođe proizilazi da je apelant tužbu za poništenje navedenog rješenja podnio 9. augusta 2005. godine, dakle, nakon proteka rokova za zaštitu prava radnika iz člana 37. Zakona o radnim odnosima u državnim organima. Okružni sud je naveo da se prvostepeni sud, odlučujući o blagovremenosti tužbe apelanta, pogrešno pozvao na odredbe člana 118. stav 2. Zakona o radu, ali da to nije od uticaja na drugačije rješenje ove pravne stvari, jer je tužba apelanta u svakom slučaju neblagovremena. Okružni sud je napomenuo da je, u konkretnom slučaju, radni odnos apelanta prestao na osnovu odluke Visokog predstavnika za BiH od 7. marta 2003.godine, pa rješenje kojim se konstatuje prestanak radnog odnosa apelantu po ovom osnovu ima samo deklarativan, a ne konstitutivan karakter.

3. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju apelant je podnio tužbu Osnovnom sudu radi zaštite prava iz radnog odnosa. Osnovni sud je rješenjem, broj RS-205/05 od 12. oktobra 2007. godine, odbacio tužbu kao neblagovremenu. Odlučujući o žalbi apelanta, Okružni sud je rješenjem, broj 014-0-GŽ-08-000030 od 19. februara 2008. godine, odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješanje.

7. Dakle, redovni sudovi nisu raspravljali osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1277/08 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio