Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1529/07 (D. D.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1529/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1529/07, rješavajući apelaciju Dževada Drapića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dževada Drapića, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Už-396/03 od 13. novembra 2006. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Dževad Drapić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Srebrenika, kojeg zastupaju Sulejman Imamović i Senad Huremović, advokati iz Tuzle, podnio je 29. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Už-396/03 od 13. novembra 2006. godine.
2. Odlukom Kantonalne agencije za privatizaciju (u daljnjem tekstu: Agencija), broj 19-
021-343/00 od 17. jula 2000. godine, koja je potvrđena Rješenjem Ministarstva trgovine, turizma i saobraćaja Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05/1-19-1367/00 od 13. maja 2002. godine, kao najpovoljnija ponuda za predmet prodaje - «Gradska kafana» Kladanj izabrana je apelantova ponuda.
3. Protiv Rješenja Ministarstva, broj 05/1-19-1367/00 od 13. maja 2002. godine, Zijad Čamdžić, Suvad Gogić i Avdo Rustemović (u daljnjem tekstu: tužitelji) su podnijeli tužbu Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koji je Presudom, broj U. 115/03 od 13. juna 2003. godine, odbio predmetnu tužbu.
4. Odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv Presude Kantonalnog suda, broj U. 115/03 od 13. juna 2003. godine, Vrhovni sud je donio Presudu, broj Už-396/03 od 13. novembra 2006. godine, kojom je uvažio žalbu, pobijanu presudu Kantonalnog suda ukinuo i predmet vratio istom sudu na ponovno rješavanje. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 14. Zakona o privatizaciji preduzeća («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 27/97) propisano da pravila prodaje preduzeća putem javne dražbe, javnog prikupljanja ponuda ili neposredne pogodbe propisuje Agencija za privatizaciju Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Agencija za privatizaciju). Nadalje je navedeno da je Agencija za privatizaciju donijela Pravilnik o postupku prodaje imovine i dionica ili udjela preduzeća («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 19/98) kojim je regulisan postupak za podnošenje ponuda na tender. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je zaključio da se u postupku privatizacije moraju primjenjivati pravila Agencije za privatizaciju, a ne pravila koja propisuju drugi zakoni ili podzakonski akti, pa ni pravila upravnog postupka, kako to pogrešno smatra prvostepeni sud u pobijanoj presudi.
5. Prema dokumentaciji predočenoj Ustavnom sudu evidentno je da je Kantonalni sud, postupajući po uputama Vrhovnog suda, donio Presudu broj 003-0-U-06-000610 od 29. marta 2007. godine, kojom je uvažio tužbu tužitelja te poništio Rješenje Ministarstva, broj 05/1-19-1367/00 od 13. maja 2002. godine, te da je Ministarstvo Rješenjem, broj 05/1-19-2740/07 od 6. aprila 2007. godine, poništilo rješenje Agencije i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
6. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i prava iz čl. 8. i 13. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. Ustavni sud prvenstveno primjećuje da je Vrhovni sud, protivno navodima apelanta o nedozvoljenosti žalbe, shodno članu 76. važećeg Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 9/05) a imajući u vidu da je žalba podnesena 2003. godine, dakle u vrijeme važenja ranijeg Zakona o upravnim sporovima, bio ovlašten da donese odluku o žalbi.
10. Dalje, Ustavni sud konstatira da apelant pobija Presudu Vrhovnog suda, broj Už-
396/03 od 13. novembra 2006. godine, kojom je ukinuta Presuda Kantonalnog suda, broj U. 115/03 od 13. juna 2003. godine. Stoga, imajući u vidu dokumentaciju predočenu Ustavnom sudu i navode apelanta, nesporno je da je u konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije u toku pred Agencijom, kao prvostepenim organom, kojoj je predmet vraćen na ponovno rješavanje te Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija preuranjena.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić