Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1555/08 (J.S.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1555/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i suci Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. rujna 2008. godine, u predmetu broj AP 1555/08, rješavajući apelaciju J.S., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J.S. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-0 Gž-07-001 511 od 12. ožujka 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Tešnju broj 039-0-P-0
6-000 034 od 20. lipnja 2007. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. J.S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tešnja, koju zastupa Martin Džido, odvjetnik iz Jelaha, podnijela je 28. svibnja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-0 Gž-07-001 511 od 12. ožujka 2008. godine i Rješenja Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 039-0-P-06-000 034 od 20. lipnja 2007. godine.
2. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica 16. studenog 2000. godine podnijela tužbu protiv Federacije BiH – MUP-a i podnijela tužbeni zahtjev kojim je tražila da se vrati na posao, da joj se vrijeme provedeno izvan radne organizacije uvede u radni i mirovinski staž, te da joj se nadoknade osobni dohoci koje je izgubila u razdoblju od suspenzije do dana pravomoćnosti i izvršnosti presude u ovom predmetu.
3. Rješenjem Općinskog suda broj P-398/00 od 28. studenog 2000. godine apelantici je vraćena tužba na ispravak i dopunu uz upozorenje da će snositi posljedice ako ne postupi po nalogu suda. U predmetnom rješenju je bliže navedeno što treba sadržavati tužba u smislu odredbe članka 171. tada važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) a u svezi sa člankom 95. istog zakona.
4. Apelantica je 15. prosinca 2000. godine dostavila novu tužbu u kojoj je iznijela tužbeni zahtjev kojim traži da se poništi rješenje OSUP-a Tešanj i apelantica vrati na posao, te da se tuženo tijelo obveže da će priznati proteklo radno vrijeme, od kada je prestala raditi, u radni staž i da će joj, zbog toga što nije primala osobne dohotke, isplatiti odštetu na osnovu prosječne plaće u Federaciji BiH, u okviru njezine školske spreme.
5. Rješenjem Općinskog suda broj 039-0-P-06-000 034 od 20. lipnja 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-0 Gž-07-001 511 od 12. ožujka 2008. godine, odbačena je apelantičina tužba kao nepotpuna, sukladno odredbama članka 67. stavak 1. točka 8. i članka 336. stavak 3. Zakona o parničnom postupku.
6. Apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
7. Prigodom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tomu apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Uporaba takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
9. Prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, «na svakoj državi potpisnici sporazuma je da uspostavi odgovarajuće sudove i tribunale, da utvrdi granice svoje nadležnosti i predvidi uvjete za pokretanje postupaka (vidi, Europski sud za ljudska prava, Guzzardy protiv Italije , presuda od 6. studenog 1980. godine, serija A broj 39, stavak 72). Međutim, taj sud ističe da su mehanizmi zaštite koje je uspostavila Europska konvencija sekundarni u odnosu na pravne sustave država koji se tiču zaštite ljudskih prava. Europska konvencija zadaću osiguravanja prava i sloboda koji su u njezinom okrilju prepušta nadležnim tijelima svake države potpisnice. «Institucije uspostavljene Konvencijom doprinose ovoj zadaći, ali će one biti uključene u postupak tek kada se iscrpe svi pravni lijekovi u domaćem pravnom sustavu» (vidi, Europski sud za ljudska prava, Handyside protiv Velike Britanije, serija A broj 24, stavak 48).
10. U konkretnom slučaju, nepobitno je da redoviti sudovi nisu meritorno raspravljali o apelantičinom tužbenom zahtjevu zbog toga što je apelantica, i pored Rješenja Općinskog suda broj P-
396/00 od 28. studenog 2000. godine kojim je njezina tužba vraćena na dopunu i ispravak, propustila u ostavljenom roku od osam dana urediti tužbu, nego je 15. prosinca 2000. godine sudu dostavila novu tužbu koja je pobijanim rješenjima odbačena kao nepotpuna. To znači da apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka, pa slijedi da apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu.
11. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica
Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić