Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1631/08 (PPP „Domet“ Glamočani i D. H. iz Sarajeva)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1631/08
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-1631/08, rješavajući zahtjev PPP „Domet“ Glamočani i Dževada Haznadara, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev PPP „Domet“ Glamočani i Dževada Haznadara, za donošenje privremene mjere .
Nalaže se Osnovnom sudu u Banja Luci da ne poduzima bilo kakve radnje koje bi bile upravljene na to da se provede postupak izvršenja na osnovu osporenih odluka i to prodajom nekretnina u vlasništvu apelanta Dževada Haznadara.
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
OBRAZLOŽENJE
1. PPP „Domet“ Glamočani (u daljnjem tekstu: prvoapelant) i Dževad Haznadar iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: drugoapelant), koje zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banja Luke, podnijeli su, 5. juna 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev- 07-000 416 od 16. maja 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-06-000737 od 28 decembra 2006. godine, i Presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud ), broj P-1058/04 od 27. januara 2006. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio postupak izvršenja radi „naplate parničnih troškova po odlukama koje su predmet apelacije i to prodajom nekretnina u vlasništvu apelanta Dževada Haznadara“ do donošenja odluke o apelaciji.
2. H.I.G.A.T. Ges. m.b.H. (u daljnjem tekstu:tužitelj) iz Graza, podnio je, 30. juna 1998. godine tužbu Osnovnom sudu protiv apelanata, sa tužbenim zahtjevom za utvrđenje postojanja prava svojine prvoapelanta na nekretninama bliže opisanim u izreci prvostepene presude, uz obavezu apelanta Dževada Haznadara, da to prizna i trpi da se ovo pravo uknjiži u zemljišnoj knjizi i upiše u odgovarajućem katastarsko–knjižnom ulošku u korist prvoapelanta
3. Presudom Osnovnog suda, broj P-1058-04 od 27. januara 2006. godine, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja tako što je utvrđeno da je prvoapelant vlasnik poslovne zgrade površine 1545 m2 po osnovu građenja i vlasnik zemljišta na kojem je zgrada sagrađena i koje je neophodno za redovnu upotrebu te zgrade, uz navođenje zemljišno-knjižnih podataka ovih nekretnina, sa ¾ dijela, pa je drugoapelantu nametnuta obaveza da prizna i trpi da se prvoapelant na osnovu iste presude u zemljišnim knjigama upiše kao suvlasnik sa ¾ dijela na teret 1/1 dijela drugoapelanta, te da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 31.875,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Tužitelj je odbijen sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa kao neosnovanim. Određena je i sudska mjera obezbjeđenja zabranom apelantima da otuđuju, opterećuju i raspolažu spornim nekretninama do pravosnažnosti presude.
4. U obrazloženju prvostepene presude se navodi da je, prema činjeničnom utvrđenju, prvoapelant privatno preduzeće koga je, u toku 1990. godine, osnovao drugoapelant. Nekretnine povodom kojih se vodi ovaj spor upisane su kao posjed drugoapelanta sa 1/1 dijela. Drugoapelant je kupio sporno zemljište u površini od 3455 m, bez objekta, od prodavaca Milorada Kosića i Marinka Kosića iz Glamočana ugovorom o kupoprodaji od 26. marta 1990. godine, ovjerenim pred Osnovnim sudom u Banja Luci, broj II-Ov-43/90 od 4. aprila 1990. godine. Poslije kupovine na zemljištu je izgrađena poslovna zgrada površine 1545m2. Dalje, prvostepeni sud je utvrdio da je prvoapelant stupio u poslovne odnose sa tužiocem i da su, u vezi toga, između njih nastajali i sporovi. Tako je Odlukom Spoljnotrgovinske arbitraže pri Privrednoj komori Jugoslavije u Beogradu, broj T-43/92 od 29. maja 1998. godine (u daljnjem tekstu: Arbitražna odluka), prvoapelant obavezan da plati tužiocu iznos od ukupno 10.755.759,46 ATS (austrijskih šilinga) sa zateznom kamatom po stopi od 6% godišnje počev od 16. marta 1998. godine kao dana utvrđenja obaveze, do isplate i da mu isplati na ime troškova arbitražnog postupka 4.524 USD (američkih dolara). Po podnošenju prijedloga za izvršenje Arbitražne odluke radi naplate potraživanja, tužilac je došao do saznanja da prvoapelant nije upisan kao vlasnik spornih nekretnina, nego drugotuženi. On je iz tih razloga, a s obzirom na odredbe članova70. i 37. Zakona o izvršnom postupku i člana
54. ZPP-a, po mišljenju prvostepenog suda, imao pravni interes za pokretanje i vođenje ovog parničnog postupka.
5. Utvrđujući da pribavljena dokumentacija (urbanističko-građevinska, finansijska i sva ostala) u dijelu koji se smatra relevantnim za presuđenje, glasi na prvoapelanta, prvostepeni sud je zaključio da je prvoapelant vlasnik spornog poslovnog objekta, a drugoapelant je, s obzirom na utvrđene činjenice, vlasnik zemljišta. Nalazeći, shodno odredbi člana 127.ZPP-a da vrijednost zemljišta, na kojem je izgrađen građevinski objekt i koji služi njegovoj upotrebi, u prosjeku iznosi 25% od vrijednosti tog objekta, prvostepeni sud je, udovoljio tužbenom zahtjevu do udjela od ¾ (25% prema 75%), a u preostalom dijelu odbio tužioca s tužbenim zahtjevom, primjenom odredbe člana 24 Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOSPO).
6. Odlučujući o žalbama tužitelja i apelanata podnesenim protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Presudu, broj 011-0-GŽ-06-000 737 od 28. decembra 2006. godine, kojom je žalba tužitelja uvažena tako što je preinačena prvostepena presuda u odbijajućem dijelu, odnosno tako što je utvrđeno da je prvoapelant vlasnik spornih nekretnina sa dijelom 1/1, a što je drugoapelant dužan priznati i trpjeti da se prvoapelant, kao takav, upiše u zemljišnim knjigama. Pored toga, žalba apelanata je odbijena i potvrđena je prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu. Nadalje, tačkom 3. izreke presude uvažena je žalba tuženih i ukinuto je rješenje Osnovnog suda od 27. januara 2006. godine, sadržano u izreci prvostepene presude, kojim je određena mjera obezbjeđenja i predmet je u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Naposljetku, tačkom 4. izreke presude naloženo je apelantima da tužitelju naknade troškove sastava žalbe u iznosu od 3.750,00 KM u roku od 30 dana od dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
7. Drugostepeni sud je prihvatio činjenična utvrđenja prvostepenog suda. Prvoapelant je, po ocjeni drugostepenog suda postupao kao savjestan graditelj, s obzirom na to da se drugotuženi nije protivio izgradnji objekta na svom zemljištu. Drugostepeni sud je zaključio da je, kao savjestan graditelj, prvoapelant stekao pravo svojine (a ne samo pravo suvlasništva u dijelu od ¾ kako je zaključio prvostepeni sud) i na objektu i na zemljištu na kojem se isti nalazi i koje služi za njegovu upotrebu, dakle na spornim parcelama, a u smislu člana 24. ZOSPO. Ostala pravna shvatanja prvostepenog suda prihvatio je i drugostepeni sud.
8. Odlučujući o reviziji koju su apelanti izjavili protiv drugostepene presude, Vrhovni sud je Presudom, broj Rev-07-000 416 od 16. maja 2008 godine, reviziju odbio.U obrazloženju presude, Vrhovni sud je naveo da je stanovište drugostepenog suda pravilno, kostatujući da su oba nižestepena suda pravilno primjenili odredbu člana 24. ZOSPO, pri čemu su dali jasne i valjane razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj sud. Na kraju, Vrhovni sud je zaključio da drugostepena presuda nema nedostataka na koje ukazuju apelanti, odnosno na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Analizirajući osporene odluke, apelanti navode da je do povrede navedenih ustavnih prava došlo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te proizvoljne primjene materijalnog prava u postupcima koji su predhodili osporenim presudama. Apelanti nisu posebno obrazložili zahtjev za izdavanje privremene mjere, već u suštini taj zahtjev temelje na tvrdnjama o kršenju prava na pravnično suđenje i na tvrdnji da bi u slučaju ne donošenja privremene mjere za njih nastupila nenadoknadiva šteta «jer će apelant ostati bez svoje imovine».
10. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
11. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice.
12. U konkretnom slučaju očigledno je da okolnosti ovog predmeta otvaraju pitanje mogućih ozbiljnih kršenja apelantovih ustavom zaštićenih ljudskih prava, prije svega prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer apelantima prijeti prodaja imovine koja bi mogla ugroziti njihovo dalje poslovanje. S druge strane, Ustavni sud ne vidi blažu mjeru kojom bi se postigao isti cilj, niti drugačiji način efikasnije zaštititi prava apelanta u ovom predmetnom slučaju. Stoga, iznesene razloge Ustavni sud smatra dovoljnim za procjenu kako su ispunjeni uvjeti da, do donošenja konačne odluke, zabrani Općinskom sudu da poduzme bilo kakvu radnju u pogledu provođenja postupka izvršenja osporenih presuda koji bi bio upravljen na to da se apelantima proda njihova imovina pri čemu postoji realna opasnost od nastupanja neotklonjive štete apelantima. Dakle, eventualnim usvajanjem zahtijeva za donošenje privremene mjere, mogla bi se spriječiti šteta koja tek treba da nastupi.
13. Kao osnov za donošenje privremene mjere apelanti navode da će izvršenjem osporenih presuda ostati bez imovine, zbog čega će nastupiti nenadoknadiva šteta jer će samim tim doći u pitanje i njihovo poslovanje.
14. Ustavni sud se nalazi pred pitanjem da li su sve okolnosti i propisi uzeti u obzir kod odlučivanja konkretnog predmeta od strane redovnih sudova. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da bi upravo to trebalo biti predmet ispitivanja u meritumu apelacije, tako da se Ustavni sud neće, u ovoj fazi postupka, upuštati u ispitivanje tog pitanja.
15. Ustavni sud smatra da bi izvršenjem osporenih presuda, mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice za apelante, time što bi oni ostali bez sve svoje imovine. Ustavni sud je također imao u vidu i interes pravilnog vođenja postupka pred Sudom. Ovo je dovoljan razlog za donošenje privremene mjere, pa je Ustavni sud ocijenio da su ispunjeni uslovi da se privremeno obustavi izvršenje osporenih presuda..
16. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.
17. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji, ili dok Ustavni sud u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
18. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
19. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
20. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije Zvonko Mijan Valerija Galić