Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1814/08 (I. D.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1814/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Paravlić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-1814/08, rješavajući zahtjev Ilije Dovođe za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Ilije Dovođe za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ilija Dovođa (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, koga zastupa Almin Dautbegović, advokat iz Zenice, podnio je, 18. juna 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv uputnog akta Općinskog suda u Zenici, broj 043-

0-Iks-08-000-070 od 4. aprila 2008. godine. Apelant je tražio da Ustavni sud naloži Federaciji Bosne i Hercegovine da putem Kazneno-popravnog zavoda zatvorenog tipa u Zenici obezbjedi da se apelant pusti na slobodu, sve do okončanja postupka o ovoj apelaciji.

2. Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-

30/05 od 12. juna 2006. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Kž-06-000500 od 12. decembra 2006. godine, apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju kaznu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru počev od 18. novembra 1993. godine do 6. maja 1994. godine.

3. Na molbu apelanta, u dva navrata, Rješenjima Općinskog suda u Travniku, broj 051-0-Iks-07-

000 016 od 20. marta 2007. godine i 20. septembra 2007. godine, apelantu je odloženo izvršenje kazne zatvora za vrijeme od po tri mjeseca.

4. Uputnim aktom Općinskog suda u Travniku, broj 051-0-Iks-07-000 016 od 24. decembra 2007. godine, apelant je upućen na izdržavanje kazne u Kazneno popravni zavod u Busovači, ali prema stanju spisa i navodima u apelaciji, po ovom uputnom aktu nije stupio na izdržavanje kazne zatvora, jer u istom nije bilo slobodnog mjesta, o čemu je sud uredno obavješten od strane uprave KPZ Busovača.

5. Uputnim aktom Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-Iks-08-000-070 od 4. aprila 2008. godine, koji je apelant preko branioca primio 12. juna 2008. godine, apelant je upućen na izdržavanje kazne u Kazneno popravni zavod zatvorenog tipa u Zenici. U navedenom aktu se navodi da će apelant stupiti na izdržavanje kazne zatvora po sprovođenju iz odjeljenja pritvora KPZ Zenica.

6. Općinski sud u Travniku je aktom, broj 51 0 K 009281 08 Kps od 11. aprila 2008. godine, produžio pritvor apelantu za još dva mjeseca, zbog osnovane sumnje da je počinio novo krivično djelo teška tjelesna ozljeda, nasilje u porodici i produženih krivičnih djela ugrožavanje sigurnosti i iznude u pokušaju, a iz osnova predviđenih članom 146. stav 1. tačka a, b, c i d Zakona o krivičnom postupku FBiH.

7. Rješenjem Općinskog suda u Travniku, broj 51 0 K 009281 08 Kv 3 od 10. juna 2008. godine, apelantu je ukinut pritvor i on je, prema uputnom aktu od 4. aprila 2008. godine, odmah iz pritvora u KPZ Zenica upućen na izdržavanje kazne zatvora u isti KPZ koja mu je izrečena pravosnažnom presudom Kantonalnog suda, broj K-30/05 od 12. juna 2006. godine.

8. Apelant smatra da su mu uputnim aktom Općinskog suda, broj 043-0-Iks-08-000-070 od 4. aprila 2008. godine, povrijeđena njegova prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da je osporeni uputni akt po kome je upućen na izdržavanje kazne zatvora donesen od mjesno nenadležnog suda - Općinskog suda u Zenici i činjenice da uputni akt nikad nije dostavljen apelantu već upravi. Dakle, apelant smatra da su ovakvim postupcima Općinskog suda, osim činjenice da se radi o mjesno nenadležnom sudu, grubo prekršena pravila procedure upućivanja apelanta na izdržavanje izrečene zatvorske kazne. Zakon o izdržavanju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine, navodi dalje apelant, upravo rokom od osam do petnaest dana, koji je propisan u stavu 2. člana 24, pruža zaštitu osuđenom od neosnovanog, ishitrenog ili na drugi način neopravdanog lišenja slobode. Posebno, od momenta lišenja slobode i privođenja na izdržavanje kazne, apelantu je uskraćeno djelotvorno pravno sredstvo za primjenu instituta iz člana 5 stav 4. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Iz svih navedenih razloga, apelant traži zaštitu svojih ljudskih prava od Ustavnog suda, smatrajući da su ona navedenim postupcima suda povređena.

9. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

11. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivnopravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

13. Nadalje, apelant u apelaciji nudi navode, činjenice i dokaze kojim potkrepljuju svoje tvrdnje o navodnom kršenju ustavnih prava i prava iz Evropske konvencije. Međutim, apelant ne nudi nikakve argumente u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, odnosno, ne navodi konkretne razloge, činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi nedonošenjem privremene mjere nastupile posljedica i šteta koja se ne bi mogla nadoknaditi, a koje bi trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere. Apelant smatra da njegovi navodi o kršenju ustavnih prava predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Stoga, navodi o kršenju ustavnih prava, bez obzira koliko ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argumente za donošenje privremene mjere, niti opravdavaju postavljeni zahtjev za donošenje tražene privremene mjere. Apelant, kao što je već rečeno, u suštini nije ponudio razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi usvojio zahtjev za privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.

14. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1814/08 (I. D.) | Sudska praksa | Aktio