Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1877/08 (M. A.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1877/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-1877/08, rješavajući zahtjev Maamara Akrichea za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Maamara Akrichea za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Maamar Akriche (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt), podnio je, 21. juna 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj U-130/07 od 3. aprila 2008. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere zbog „opasnosti od deportacije“ do donošenja odluke o apelaciji.

2. Sud BiH je Presudom, broj U-130/07 od 3. aprila 2008. godine, odbio apelantovu tužbu koju je podnio protiv Rješenja Državne komisije za reviziju odluka o naturalizaciji stranih državljana-

Vijeća ministara BiH, Sarajevo (u daljnjem tekstu: Komisija), broj UP-01-07-68-2/06 od 30. januara 2007. godine, kojim je apelantu oduzeto državljanstvo BiH.

3. U obrazloženju Presude se navodi da je Komisija pravilno primjenila odredbe Zakona o državljanstvu BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 4/97 do 82/05), kada je osporenom odlukom odlučila o oduzimanju državljanstva apelantu primjenom odredbi člana 41. stav 4. tačka a) navedenog zakona i kada je zaključila da je apelant u vrijeme donošenja rješenja o sticanju državljanstva bio dužan napustiti teritoriju BiH.

4. Nadalje je navedeno da je apelant tužbom tražio i odgodu izvršenja rješenja Komisije. Sud je naveo da kako je po pitanju zahtjeva za odgodu izvršenja akta odlučivano na istoj sjednici kada i o zahtjevu iz tužbe na način kako je odlučeno u dispozitivu presude nije bilo pretpostavke za odlučivanje o zahtjevu za odgodu izvršenja konačnog upravnog akta. Pri tome se sud pozvao na odredbu člana 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima BiH kojom je propisano da će sud po zahtjevu za odgodu izvršenja konačnog upravnog akta odgoditi izvršenje do konačne sudske odluke. S obzirom da je sud odbio tužbu odnosno donio konačnu odluku nisu postojale zakonske pretpostavke za rješavanje zahtjeva apelanta za odgodu izvršenja konačnog upravnog akta.

5. Apelant je navodi da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Ističe da je pitanje uređivanja uslova za sticanje državljanstva u domenu javnog prava, ali da oduzimanje već stečenog državljanstva nije u domenu javnog prava, te da se svako oduzimanje državljanstva mora cijeniti posebno, te utvrditi da li se konkretno oduzimanje državljanstva može dovesti u vezu sa pravom na pravično saslušanje. Smatra da je Sud BiH u predmetnom postupku proizvoljno primjenio odredbu člana 41. st. 4. i 7. Zakona o državljanstvu. Navodi da je do momenta donošenja rješenja kojim mu je oduzeto državljanstvo ispunio uvjete za sticanje državljanstva olakšanom naturalizacijom po osnovu braka sa državljankom BiH. Ističe da je Sud BiH navedenu činjenicu ignorisao u osporenoj presudi i o tom tužbenom zahtjevu ne daje nikakvo obrazloženje.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju razlozi koje apelant navodi nisu razlozi za donošenje tražene privremene mjere, već tvrdnje kojima se osporava ustavnost osporene sudske odluke o kojima će Ustavni sud odlučiti u svojoj odluci o apelaciji. Ustavni sud iz navoda apelacije niti iz priloga uz apelaciju nije mogao zaključiti u kojem pravcu bi trebalo donijeti privremenu mjeru zbog «opasnosti od deportacije», budući da ni osporena presuda, ni apelacija niti prilozi uz apelaciju ne sadrže mjeru deportacije prema apelantu, čak ni nalog za napuštanje BiH, niti razloge iz kojih bi eventualna deportacija apelanta imala nenadoknadive štetne posljedice po apelantovo pravo na porodični život.

10. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru odnosno koji bi ukazivali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovanim.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1877/08 (M. A.) | Sudska praksa | Aktio