Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1939/08 (L. K.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1939/08
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-1939/08, rješavajući zahtjev Luke Kapora za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Luke Kapora za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Luka Kapora (u daljnjem tekstu: apelant), iz Novog Sada, Republika Srbija, podnio je 30. juna 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-U-06-001200, od 24. decembra 2007. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „spriječio bio kakvo dalje raspolaganje sa predmetnim stanom od strane sadašnjeg nelegalnog korisnika ili organa izvršne i sudske vlasti tužene strane“ do donošenja odluke o apelaciji.
2. Podnosilac prijave je 18. aprila 1997. godine podnio CRPC-u zahtjev za povrat stana u posjed, u Ulici Zagrebačka broj 25, u Sarajevu. CRPC nikada nije donio odluku po njegovom zahtjevu. Na osnovu člana 2. Zakona o prenosu i rješavanju neriješenih zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo ili nekretnine u vlasništvu koji su podneseni CRPC-u („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 21/04) predmet CRPC-a je ustupljen opštinskim vlastima. Načelnik, putem Službe za stambene i komunalne poslove, poslove obnove, razvoja i zaštite okoliša Opštine Novo Sarajevo, donio je 8. juna 2006. godine, rješenje, broj: 05-23-853/06, kojim je odbio zahtjev apelanta za povrat predmetnog stana, kao neosnovan. Ovo rješenje potvrđeno je rješenjem Uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, broj: 25-31-6430/06 D, od 8. septembra 2006. godine. Konačnom odlukom, pred Ustavnim sudom apelacijom pobijanom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-U-06-001200, od 24. decembra 2007. godine, odbijena je tužba apelanta. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da je apelant ostao, kao civilno lice, i nakon 14. decembra 1995. godine u službi strane vojske, zbog čega mu ne pripada pravo na povrat stana, ali mu, u skladu sa članom 39.e Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, pripada pravo na naknadu za predmetni stan, u skladu sa relevantnih odredbama zakona.
3. Iz stanja spisa, Ustavni sud je, također, utvrdio da je apelant pokrenuo još jedan postupak za povrat predmetnog stana pred domaćim organima uprave. Naime, A.K, supruga apelanta, je 2. jula 1998. godine podnijela Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo zahtjev za povrat predmetnog stana u posjed. Ovaj postupak je okončan presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj: 009-0-U-06-
000804 od 25. maja 2007. godine, kojom je odbijena tužba apelanta i odbijen njegov zahtjev za povrat. Dok su trajali ovi postupci, apelant je pokrenuo i postupak pred Domom za ljudska prava. Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine je, svojom Odlukom o prihvatljivosti i meritumu, broj CH/02/12349, od 5. oktobra 2005. godine, utvrdila povredu apelantovog prava na pristup sudu iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), iz razloga što su postupci (i pred CRPC-om i pred domaćim organima uprave) trajali van razumnog roka, te iz razloga što su vođena dva postupka povodom istog pravnog zahtjeva. Iz ovih razloga, Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine je u tački broj 10. Zaključka navela:
„jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da u predmetima Luke Kapora, CH/02/12349 […] u kojima se vode uporedo dva postupka, spoji postupke nadležnih organa, koji su preuzeli nadležnost CRPC-a sa postupcima koje vode domaći organi uprave, te da preduzme neophodne korake i osigura konačno i pravosnažno jedinstveno rješavanje zahtjeva za povrat stana podnosilaca prijava u hitnom postupku, a najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana prijema ove Odluke“.
4. S obzirom na činjenice predmeta, odluka Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine nije izvršena, jer su ovi postupci odvojeno okončani i van roka koji je propisala Komisija, a što je Ustavni sud i utvrdio rješenjem o neprovođenju odluke, broj CH/02/12349, od 18. oktobra 2007. godine.
5. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „spriječio bio kakvo dalje raspolaganje sa predmetnim stanom od strane sadašnjeg nelegalnog korisnika ili organa izvršne i sudske vlasti tužene strane“ do donošenja odluke o apelaciji.
6. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da ima pravo na povrat stana, te da su relevantni propisi pogrešno primijenjeni.
7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
9. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Ustavni sud naglašava da podnosilac prijave mora uvjeriti Ustavni sud da će u slučaju nedonošenja privremene mjere nastupiti neotklonjiva i ozbiljna štetna posljedica. Nastupanje štete mora biti akutno i izvjesno. Tumačenje pojmova „neotklonjiva i ozbiljna šteta” mora biti restriktivno, jer se privremena mjera miješa u uobičajeni tok odvijanja pravnog procesa, kao što je u predmetnom slučaju, izvršenje jedne pravosnažne presude (Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, CH/02/8050, Mile Savić protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine , Odluka o privremenoj mjeri, od 6. jula 2005. godine, tač. 26. i 27).
11. U konkretnom slučaju, apelant traži da Ustavni sud izda zabranu raspolaganja predmetnim stanom od strane „sadašnjeg nelegalnog korisnika ili organa izvršne i sudske vlasti tužene strane“ do donošenja odluke o apelaciji. Ustavni sud, međutim, nema dokaza da apelantu prijeti neotklonjiva i ozbiljna štetna posljedica, koja je akutna i izvjesna. Apelant, u tom smislu, nije dostavio nikakve dokaze, već je isključivo zatražio donošenje privremene mjere.
12. Prema tome, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić