Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2171/08 (G. B.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2171/08
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-2171/08, rješavajući zahtjev Gorana Baraća za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Gorana Baraća za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Goran Barać (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po Mariu Buntiću, advokatu iz Posušja, podnio je 17. jula 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 070-0-Kž-08-000210, od 5. juna 2008. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio Opštinskom sudu Široki Brijeg da uruči uputni akt za izdržavanje kazne zatvora po pobijanoj presudi, koja je predmet ove apelacije, do donošenja odluke o istoj.
2. Apelant je pobijanom pravosnažnom presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine proglašen krivim za krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlašćenja iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine. Sudovi su utvrdili da je apelant, u toku 2002. godine, u svojstvu voditelja poslovnice i odgovorne osobe Poslovnice Zagrebačke banke BH d.d. Mostar u Posušju, dizao štedna devizna sredstva određenog broja klijenata u ukupnom iznosu od 233.086 Eura, bez njihovog ovlaštenja ili ovlaštenja njihovih opunomoćenika, koja je lično preuzimao, te na taj način stekao protivpravnu imovinsku korist.
3. U svojoj apelaciji, apelant tvrdi da je u ovom krivičnopravnom postupku došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovih prava vidi u činjenici neravnopravnog tretiranja strana u postupku, jer su sudovi arbitrarno odbijali dokaze na osnovu kojih bi se pravilno utvrdilo činjenično stanje. Nadalje, povredu vidi u činjenici da su sudovi pogrešno i bez dokazne osnove izvodili činjenične zaključke, te da apelant nije nikada dobio odgovor na žalbu zamjenika glavnog kantonalnog tužitelja iz Širokog brijega, čime je povrijeđen procesni zakon.
4. Apelant smatra da „sadržaj apelacije ukazuje da bi izvršenje presude […] moglo dovesti do nenadoknadive štete apelanta ukoliko bi po presudi došlo do izvršenja sankcije kazne zatvora“, pa predlaže privremenu mjeru, zabrane Opštinskom sudu Široki Brijeg da uruči uputni akt za izdržavanje kazne zatvora po pobijanoj presudi.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera. Podnosilac prijave mora uvjeriti Ustavni sud da će u slučaju nedonošenja privremene mjere nastupiti neotklonjiva i ozbiljna štetna posljedica.
Nastupanje štete mora biti akutno i izvjesno. Tumačenje pojmova „neotklonjiva i ozbiljna šteta” mora biti restriktivno, jer se privremena mjera miješa u uobičajeni tok odvijanja pravnog procesa, kao što je u predmetnom slučaju, izvršenje jedne pravosnažne presude (Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, CH/02/8050, Mile Savić protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o privremenoj mjeri, od 6. jula 2005. godine, tač. 26. i 27).
7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Drugim riječima, nema dokaza da apelantu prijeti neotklonjiva i ozbiljna štetna posljedica, koja je akutna i izvjesna. Apelant, u tom smislu, nije dostavio nikakve dokaze, već je isključivo zatražio donošenje privremene mjere. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić