Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2373/08 (T. B.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2373/08
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2373/08, rješavajući zahtjev Tonija Banožića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Tonija Banožića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Toni Banožić (daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanja Iličić-Lukenda, advokat iz Čitluka, podnio je 1. augusta 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv pravosnažne Presude Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 008-0-Kž-
000 014 od 6. juna 2008. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio da se odgodi izvršenje kazne zatvora prema pravosnažnoj presudi koja je predmet ove apelacije, a do donošenja odluke o njoj.
2. Pravosnažnom presudom Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 008-0-Kž-000 014 od 6. juna 2008. godine apelant je, kao drugooptuženi, proglašen krivim za teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 336. stav 1. u vezi sa članom 332. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a u ostalom dijelu potvrđena je prvostepena Presuda Opštinskog suda u Širokom Brijegu broj 064-0-K-08-000 002 od 6. februara 2008. godine. Ovom presudom apelantu je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca. Naime, apelantu je stavljeno na teret da je sa prvooptuženim učestvovao u saobraćajnom udesu, bliže opisanom u izreci prvostepene presude, kršeći pri tome određene odredbe Zakona o osnovama sigurnosti na cestama u BiH, prilikom čega su dvije osobe zadobile teže tjelesne povrede, a jedna osoba je zadobila lakše tjelesne povrede.
3. U svojoj apelaciji apelant tvrdi da je u ovom krivičnopravnom postupku došlo do povrede više prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i principa ne bis in idem iz člana 4. stav 1. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
4. Osim toga, apelant zahtijeva donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio da se odgodi izvršenje kazne zatvora prema pravosnažnoj drugostepenoj presudi. U prilog svom zahtjevu apelant paušalno tvrdi da će doći do štete koja se može spriječiti donošenjem privremene mjere. Pri tome ponavlja navode u vezi sa povredama svojih ljudskih prava, te navodi da će ovi navodi biti predmet meritornog raspravljanja, ali da u ovoj fazi postupka postoji dovoljno osnova da se donese privremena mjera. Apelant se pozvao i na ustavnosudsku praksu u kojim predmetima je odlučivano o privremenoj mjeri (AP 1925/05, AP 954/06 i AP 2621/06).
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere. Pri tome Ustavni sud ukazuje da podnosilac prijave mora uvjeriti Ustavni sud da će u slučaju nedonošenja privremene mjere nastupiti neotklonjiva i ozbiljna štetna posljedica. Nastupanje štete mora biti akutno i izvjesno. Tumačenje pojmova „neotklonjiva i ozbiljna šteta” mora biti restriktivno, jer se privremena mjera miješa u uobičajeni tok odvijanja pravnog procesa, kao što je u predmetnom slučaju izvršenje jedne pravosnažne presude (Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, CH/02/8050, Mile Savić protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o privremenoj mjeri od 6. jula 2005. godine, tač. 26. i 27).
7. Ustavni sud je, na osnovu do sada utvrđene prakse, često ukazivao na to da činjenica da je podnesena apelacija ili ozbiljnost navoda u apelaciji o povredi ljudskih prava nisu dovoljni da bi se zahtjev za privremenu mjeru smatrao opravdanim (AP 600/04 od 14. oktobra 2004. godine, tačka 9; AP 1/05 od 18. januara 2005. godine, tač. 2. i 8). Suprotno, prima facie neosnovanost apelacije može, eventualno, utjecati na nemogućnost donošenja privremene mjere, jer apelacija nema nikakve šanse za uspjeh.
8. Prema tome, u konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić