Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1965/08 (M. S.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1965/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1965/08, rješavajući zahtjev Mirjane Stijaković za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mirjane Stijaković za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirjana Stijaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, podnijela je, 2. jula 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-08-000 128 od 18. aprila 2008. godine, i Presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 071-0-P-06-000 188 od 28. maja 2007. godine. Apelantica je, takođe, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio da se zbarani bilo kakvo „postupanje“ sa spornim stanom.

2. Apelatica je podnijela tužbu protiv ODP „22. decembar“ iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i J.B. (u daljnjem tekstu: drugotuženi) kojom je tražila da sud donese presudu kojom će poništiti odluke prvotuženog, broj 19/00 od 7. aprila 2000. godine i broj 12/00 od 18. maja 2000. godine, kojim je drugotuženoj dodjeljen sporni stan i kojom će naložiti prvotuženom da provede ponovni postupak dodjele stana u skladu sa pravilnikom prvotuženog. Apelantica je tražila da sud naloži tuženim da joj isplate troškove parničnog postupka. Općinski sud donio je Presudu, broj 071-0-

P-06-000 188 od 28. maja 2007. godine, kojom je odbijen u cijelosti zahtjev apelantice i naredio joj da plati tuženim troškove parničnog postupak u iznosu od 4.762,50 KM.

3. Protiv prvostepene presude apelantica je izjavila žalbu. Okružni sud donio je Presudu, broj 011-0-Ž-08-000 128 od 18. aprila 2008. godine, kojom je žalba apelantice djelimično uvažena, te je prvostepena presuda prinačena u dijelu odluke o troškovima, tako da je apelantica obavezena da na ime troškova postupka plati iznos od 3.255, KM, a u ostalom dijelu žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Okružni sud navodi da je provostepeni sud u potpunosti i tačno utvrdio sporne relevantne činjenice i da nije načinio povrede u primjeni zakona, te da su neosnovani žalbeni navodi koje je apelant istakao u svojoj žalbi protiv prvostepene presude. Međutim, Okružni sud je prihvatio žalbene razloge u dijelu koji se odnosi na naknadu parničnih troškova i u tom dijelu je preinačio prvostepenu presudu dosudivši manji iznos troškova od onoga kojeg je dosudio prvostepeni sud dajući za to određene razloge.

4. Apelantica se žali da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelantica navela u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U konkretnom slučaju apelantica osporava odluku Okružnog i Osnovnog suda kojom je odbijen njen tužbeni zahtjev, ističući da su sudovi pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primjenili materijalno pravo. U konkretnom slučaju apelantica traži da se privremenom mjerom zabrani bilo kakvo postupanje stanom na koji ona pretenduje.

9. Apelantica nije navela niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi Ustavni sud izveo zaključak da je donošenje privremene mjere opravdano i neophodno radi sprječavanja nastanka nenadoknadivih štetnih posljedica koje se nikako ne bi mogle otkloniti. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelantica žali da je osporenim presudama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Međutim, apelantica ne nudi nikakve argumente u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, odnosno, ne navodi konkretne razloge, činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi nedonošenjem privremene mjere nastupile posljedice i šteta koja se ne bi mogla otkloniti, a koje bi trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere.

10. Apelantica naime smatra da njeni navodi o kršenju ustavnih prava predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Stoga navodi o kršenju ustavnih prava, bez obzira koliko ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere, niti opravdavaju postavljeni zahtjev za donošenje tražene privremene mjere. Apelantica, kao što je već rečeno, nije ponudila odgovarajuće razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi donio traženu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1965/08 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio