Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2407/08 (J.P. „Šume Tuzlanskog kantona“ d.d. Kladanj)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2407/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2407/08, rješavajući zahtjev J.P. „Šume Tuzlanskog kantona“ d.d. Kladanj za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev J.P. „Šume Tuzlanskog kantona“ d.d. Kladanj za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. J.P. „Šume Tuzlanskog kantona“ d.d. Kladanj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kladnja, podnio je, 5. avgusta 2008. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-000596 od 12. juna 2008. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio obustavu izvršenja osporene presude.

2. Općinski sud Tuzla (u daljnjem tekstu: Općinski sud) donio je Presudu, broj P-2164/02 od 6. decembra 2004. godine, kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev S.Č. (u daljnjem tekstu: tužilac) pa je apelant obavezen da tužiocu na ime naknade materijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog umanjena opšte životne opasnosti isplati iznos od 4010,00 KM, na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 1750,00 KM i na ime pretrpljenog straha iznos od 1500,00 KM, te na ime naknade materijalne štete iznos od 240,50 KM, za zakonskom zateznom kamatom počev od 11. oktobra 2002. godine, kao dana podnošenja tužbe do konačne isplate kao i da mu naknadi troškove postupka. Sa viškom tužbenog zahtjeva tužilac je odbijen.

3. Protiv navede presude tužilac i apelant su izjavili žalbe. Kantonalni sud u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio Presudu, broj Gž.201/05 od 16. januara 2007. godine, kojom je žalba apelanta uvažena i prvostepena presuda preinačena u dosuđujućem dijelu, a žalba tužioca odbijena i prvostepena presuda potvrđena u odbijajućem dijelu.

4. Protiv drugostepene presude tužilac je izjavio reviziju. Vrhovni sud je donio Presudu, broj 070-0-Rev-07-000596 od 12. juna 2008. godine, kojom je reviziju uvažio, drugostepenu presudu prinačio tako što je žalbe tužitelja i apelanta odbio i potvrdio prvostepenu presudu.

5. Apelant se žali da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju, apelant osporava odluku Vrhovnog suda kojom je revizija tužitelja uvažena i prvostepena presuda potvrđena, ističući da je Vrhovni sud pogrešno primjenio materijalno pravo, odnosno zakon i podzakonske akte, čime je povrijeđeno pravo apelanta na imovinu. U konkretnom slučaju apelant traži da se privremenom mjerom spriječi izvršenje pravosnažne presude.

10. Dakle, apelant nije naveo niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi Ustavni sud izveo zaključak da je donošenje privremene mjere opravdano i neophodno radi sprječavanja nastanka nenadoknadivih štetnih posljedica koje se nikako ne bi mogle otkloniti. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, apelant ne nudi nikakve argumente u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, odnosno, ne navodi konkretne razloge, činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi nedonošenjem privremene mjere nastupile posljedice i šteta koja se ne bi mogla otkloniti, a koje bi trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere.

11. Apelant naime smatra da njegovi navodi o kršenju ustavnih prava predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Osim toga, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne presude predstavlja dio prava na «pristup sudu», što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-288/03 od 17. decembra 2004. godine, broj AP-464-04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži obustavljanje izvršenja pravosnažne presude, mora imati jasne, konkretne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Apelant, kao što je već rečeno, nije ponudio takve razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni i zadovoljavajući da bi donio takvu privremenu mjeru, odnosno koji bi ukazao da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.

12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2407/08 (J.P. „Šume Tuzlanskog… | Sudska praksa | Aktio