Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1993/08 (F. H.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1993/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1993/08, rješavajući apelaciju Fehre Habibovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fehre Habibovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-06-
001 757 od 17. aprila 2007. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama broj P-430/05 od 12. oktobra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Fehro Habibović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, podnio je 3. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-001 757 od 17. aprila 2007. godine i Presude Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-430/05 od 12. oktobra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj P-430/05 od 12. oktobra 2006. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta u dijelu u kojem je tražio da se poništi Odluka tuženog «Omega» d.o.o. Živinice (u daljnjem tekstu: tuženi) o otkazu ugovora o radu broj 02-487/05 od 10. maja 2005. godine, kao i Odluka Vijeća zaposlenika tuženog broj 02-820/05 od 19. maja 2005. godine kojom je odbijena apelantova žalba, da se obaveže tuženi da vrati apelanta na posao i da mu isplati naknadu plata u iznosu od po 350,00 KM počev od 11. maja 2005. godine pa do dana vraćanja na posao. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta u dijelu u kojem je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime neisplaćene naknade za prekovremeni rad za period od 1. jula 2002. do 27. aprila 2005. godine isplati iznos od 11.375,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Protiv Presude Općinskog suda broj P-430/05 od 12. oktobra 2006. godine apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu koji je Presudom broj 003-0-Gž-06-001 757 od 17. aprila 2007. godine odbio žalbu apelanta i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na život, pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni, pravo da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti ili na prinudnom ili obaveznom radu, pravo na ličnu slobodu i bezbjednost i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.a), b), c), d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant je protiv Presude Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-
001 757 od 17. aprila 2007. godine, s obzirom da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 11.375,00 KM, mogao, shodno odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06), izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić