Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3153/06 (D. B.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3153/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3153/06, rješavajući apelaciju Dušana Banovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušana Banovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-000 311 od 8. septembra 2006. godine i Presude Okružnog suda u Banja Luci, broj Gž-408/04 od 9. novembra 2005.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Dušan Banović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 22. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06- 000 311 od 8. septembra 2006. godine i Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-408/04 od 9. novembra 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P- 137/00 od 31. decembra 2003. godine, obavezana je Mjesna zajednica Palančište (prvotužena) da apelantu, na ime naknade štete nastale usljed rekonstrukcije puta u Velikom Palančištu, isplati zahtjevani iznos od 3.075,87 KM sa pripadajućom zateznom kamatom počev od 7. marta 2000. godine pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 KM. Istom presudom tužbeni zahtjev apelanta u odnosu na ZDP – Rudnik željzne rude «Ljubija» Prijedor (drugotuženi) je odbijen.

3. Odlučujući o žalbi apelanta i prvotužene protiv presude Osnovnog suda, broj P- 137/00 od 31. decembra 2003. godine, Okružni sud je donio presudu, broj Gž-408/04 od 9. novembra 2005. godine, kojom je žalba apelanta, kojom je osporavao prvostepenu presudu samo u pogledu dosuđene zatezne kamate, odbijena kao neosnovana, a žalba prvotužene uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je odbijen tužbeni zahtjev apelanta u cijelini.

4. Odlučujući o reviziji apelanta Vrhovni sud je donio rješenje, broj 118-0-Rev-06-000 311 od 8. septembra 2006. godine, kojim je reviziju odbacio kao nedozvoljenu, obrazažući da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U predmetnom slučaju vrijednost spora označena u tužbi je 3.075,87 KM što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, pa je u tom smislu revizija odbačena kao nedopuštena. Također je zaključeno da, po ocjenu Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3. člana 237. Zakona o parničnom postupku jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom

1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 311 od 8. septembra 2006. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj Gž-408/04 od 9. novembra 2005. godine.

9. S obzirom na to da je apelantu 23. decembra 2005. godine uručena presuda Okružnog suda, broj Gž-408/04 od 9. novembra 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 22. novembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presuda Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3153/06 (D. B.) | Sudska praksa | Aktio