Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1274/08 («GOLD EXPORT-IMPORT» d.o.o. Banjaluka, kao pravni prednik TP «Malbašić Company» d.o.o. Banjaluka)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1274/08
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu AP 1274/08, rješavajući zahtjeve TP «Malbašić Company» d.o.o. Banjaluka i «Astral» d.o.o. Banjaluka, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvajaju se zahtjevi TP «Malbašić Company» d.o.o. Banjalukai «Astral» d.o.o. Banjaluka, za donošenje privremene mjere.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da obustavi sve radnje u izvršnom postupku u predmetu broj 071-0-IP-07-000884.
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
OBRAZLOŽENJE
1. «GOLD EXPORT-IMPORT» d.o.o. Banjaluka, kao pravni prednik TP «Malbašić Company» d.o.o. Banjaluka, (u daljnjem tekstu: apelant); kojeg je zastupao direktor, kao zakonski zastupnik, podnio je, 26. aprila 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), koja je registrirana pod brojem AP-1274/08, protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Pž-07-000 310 od 30. januara 2008. godine. Apelant je, 15. maja 2008. godine, podnio dopunu apelacije i zahtjev za određivanje privremene mjere. U zahtjevu za određivanje privremene mjere je zatražio da Ustavni sud naredi obustavu svih radnji u izvršnom postupku kod Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), u predmetu broj 071-0-IP-07-000884 do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. TP «Malbašić Company» d.o.o. Banjaluka, kao pravni sljednik preduzeća «GOLD EXPORT-IMPORT» (u daljnjem tekstu: apelant) i «ASTRAL» d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: izvršenik) koje zastupaju direktori, kao zakonski zastupnici, podnijeli su 29. jula 2008. godine, apelacije Ustavnom sudu, registrirane pod brojem AP-
2326/08 i AP-2327/08, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 619 od 27. marta 2008. godine, presude Okružnog suda, broj 011-0-Pž-
06-000 293 od 22. decembra 2006. godine i presude Osnovnog suda, broj PS-953/05 od 19. maja 2006. godine. Istovremeno, zatražili su da Ustavni sud donese odluku o privremnoj mjeri kojom će odgoditi izvršenje pravomoćne presude Osnovnog suda, broj PS-953/05 od 19. maja 2006. godine, čije izvršenje je zatraženo u predmetu Osnovnog suda, broj 071-0-IP-07-000884, do konačne odluke Ustavnog suda po apelacijama.
2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1274/08. Spojene su apelacije AP-2326/08 i AP-2327/08.
3. Predmet spora je poslovni prostor koji se nalazi u Banjaluci, Trg Krajine bb, ukupne površine 360 m2 (u daljnjem tekstu: poslovni prostor). Vlasnik poslovnog prostora bio je DOO Trgovine «Borac» Travnik koji ga je ugovorom o kupoprodaji od 5. avgusta 1999. godine prodao Mihajlu Kovačeviću iz Banjaluke. Posjednik poslovnog prostora u to vrijeme bilo je preduzeće «Krajina Borac» AD Banjaluka. Presudom Osnovnog suda, broj P-8843/99 od 19. oktobra 1999. godine, utvrđeno je da je pravno valjan navedeni ugovor i naloženo je tuženom DOO Trgovine «Borac» Travnik da prizna i trpi da se tužitelj Mihajlo Kovačević uknjiži kao vlasnik poslovnog prostora u zemljišnim knjigama sa dijelom 1/1. Navedene ugovorne strane su 1. jula 2002. godine zaključile dopunski ugovor, u kome član 4. glasi: «Ovjerom ovog dopunskog ugovora kod Osnovnog suda smatra se da je kupac Kovačević Mihajlo preuzeo objekat u cijelosti u posjed i vlasništvo, te da u istom može obavljati djelatnosti koje bude zahtijevao i registrovao kod nadležnih organa i to bez bilo kakvih daljih saglasnosti i izjašnjenja prodavca». Pored toga, presudom Vrhovnog suda, broj Gvl-7/02 od 23. augusta 2002. godine, povodom zahtjeva Republičkog javnog tužilaštva za zaštitu zakonitosti, potvrđeno je da je predmetna kupoprodaja pravno valjana.
4. «Krajina Borac» AD Banjaluka (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) dao je poslovni prostor u zakup zakupcu preduzeću «Astral», odnosno izvršeniku, čiji je zakonski zastupnik Mihajlo Kovačević, a na osnovu ugovora o zakupu kojeg su zaključili 12. aprila 2000. godine. Ugovor je zaključen na period od dvije godine, počev od 1. maja 2000. godine, uz mogućnost produženja ugovora na još godinu dana. Po isteku roka trajanja zakupa tražilac izvršenja je tražio da mu izvršenik preda u posjed poslovni prostor. Kako ovaj to nije učinio, tražilac izvršenja je podnio tužbu Osnovnom sudu, 19. jula 2002. godine, i tražio da sud donese presudu kojom će obavezati izvršenika da mu preda poslovni prostor u posjed. Međutim, nakon toga, Mihajlo Kovačević je poslovni prostor prodao apelantu kupoprodajnim ugovorom, broj OV-20223/05 od 15. decembra 2005. godine, na temelju kojeg je Osnovni sud donio Rješenje, broj DN-1096/06 od 3. marta 2006. godine, kojim je dozvoljeno polaganje isprava u cilju sticanja prava svojine u korist apelanta sa dijelom 1/1. Apelant je od strane Mihajla Kovačevića uveden u posjed poslovnog prostora, 16. decembra 2005. godine, o čemu su sačinili i potvrdu.
5. Nakon toga, Osnovni sud je o tužbi tražioca izvršenja protiv izvršenika radi predaje u posjed po osnovu isteka ugovora o zakupu poslovnog prostora, donio Presudu, broj PS-953/05 od 19. maja 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda, broj 011-0-Pž-06-000 293 od 22. decembra 2006. godine. Pored toga Vrhovni sud je presudom, broj 118-0-Rev- 07-000 619 od 27. marta 2008. godine, odbio reviziju izvršenika protiv navedene presude Okružnog suda od 22. decembra 2006. godine. Pravomoćnom presudom Osnovnog suda, broj PS-953/05 od 19. maja 2006. godine, naloženo je izvršeniku da tražiocu izvršenja preda u posjed poslovni prostor slobodan od lica i stvari uz naknadu troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom, iako je u vrijeme donošenja prvostepene presude apelant bio u posjedu poslovnog prostora. Tražilac izvršenja pokrenuo je izvršni postupak protiv izvršenika tražeći da mu izvršenik preda u posjed sporni poslovni prostor. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju, broj 071-0-IP-07-000135 od 26. marta 2007. godine, obavezao izvršenika da preda tražiocu izvršenja u posjed poslovni prostor, slobodan od lica i stvari. Izvršenik i apelant, kao treće lice u ovom postupku, blagovremeno su uložili prigovore, osporavajući navedeno rješenje o izvršenju, ističući da je potraživanje tražioca izvršenja prestalo nemogućnošću ispunjenja obaveze od strane izvršenika, jer je treće lice, odnosno apelant, uveden u posjed spornog poslovnog prostora. Apelant je u prigovoru istakao da je on, 16. decembra 2005. godine, uveden u posjed poslovnog prostora na osnovu kupoprodajnog ugovora kojim je stekao pravo svojine, te da bi provođenjem osporenog rješenja o izvršenju, izvršenje bilo provedeno u odnosu na treće lice, a što je u suprotnosti sa osnovnim principima Zakona o izvršnom postupku
6. 28. marta 2007. godine u poslovni prostor su nasilno ušli šestoro lica od kojih je jedan i Zoran Milaković, direktor i zastupnik tražioca izvršenja. Apelant je protiv tražioca izvršenja i drugih lica podnio tužbu zbog smetanja posjeda, 2. aprila 2007. godine.
7. Odlučujući o prigovoru izvršenika i apelanta, Osnovni sud je u ponovljenom postupku donio Rješenje, broj 071-0-IP-07-000884 od 4. septembra 2007. godine, kojim su usvojeni prigovori izvršenika i apelanta, te je rješenje o izvršenju od 26. marta 2007. godine stavljeno van snage, ukinute su sve sprovedene izvršne radnje u dijelu kojim je izvršenik obavezan da tražiocu izvršenja preda u posjed poslovni prostor i u tom dijelu je izvršni postupak obustavljen. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant kao treće lice u konkretnom izvršnom postupku pružio dokaz da mu u pogledu predmeta izvršenja pripada pravo koje spriječava izvršenje, te su ispunjeni uslovi da izvršni sud meritorno odluči po prigovoru trećeg lica, jer je članom 94. Zakona o zemljišnim knjigama RS regulisano da knjiga položenih ugovora uspostavljena na osnovu propisa kojma je regulisano obrazvovanje i vođenje ove knjige ostaje na snazi dok se ne ispune pretpostavke za upis prava vlasništva na posebnim dijelovima zgrade u skladu s ovim zakonom. Ako se postavlja pitanje valjanosti upisa u te knjige onda to pitanje može postaviti samo zainteresovana strana, sud koji to ispituje i ured koji je ovlašten da određuje uslove za upis. Ako je bila neka nepravilnost koja je ometala upis onda je zemljišno-knjižni ured trebao da odbije polaganje isprava. Što se tiče dokumenata koje apelant ima kao dokaz o vlasništvu u konkretnoj pravnoj situaciji to je sve što je moguće imati, jer nije uspostavljena knjiga «E» o etažnom vlasništvu, a apelant nije dužan trpjeti što zakon nije doveden do kraja.
8. Nakon toga, Osnovni sud je u postupku radi smetanja posjeda kojeg je apelant pokrenuo protiv tražioca izvršenja, 2. aprila 2007. godine, donio Rješenje, broj 071-0-P-07-000-625 od 24. septembra 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-001967 od 14. februara 2008. godine, kojim je utvrđeno da su tražilac izvršenja i druga lica smetali apelanta u poslednjem mirnom i faktičnom posjedu poslovnog prostora, te im je naloženo da uspostave prvobitno stanje posjeda tako što će napustiti poslovni prostor i predati ga apelantu u posjed. Pošto tražilac izvršenja nije dobrovoljno napustio poslovni prostor, apelant je prinudnim putem, na temelju rješenja o izvršenju Osnovnog suda, broj Ip-212/08, uveden u posjed poslovnog prostora 11. juna 2008. godine.
9. Odlučujući o žalbi tražioca izvršenja protiv Rješenja Osnovnog suda koje je doneseno u izvršnom postupku, 4. septembra 2007. godine, Okružni sud je donio Rješenje, broj 011-0-PŽ-07-
000310 od 30. januara 2008. godine, kojim je uvažio žalbu i osporeno rješenje Osnovnog suda preinačio u odnosu na apelanta tako što ga je uputio da svoja prava ostvari u parnici. U odnosu na izvršenika Okružni sud je ukinuo rješenje Osnovnog suda od 4. septembra 2007. godine u dijelu kojim je usvojen prigovor izvšenika i izvršni postupak obustavljen, i u tom dijelu predmet vratio Osnovnom sudu na ponovni postupak.
10. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je pogrešan stav prvostepenog suda da je apelant dokazao da ima stvarno pravo na predmetu izvršenja zato što u predmetnom izvršnom postupku nije ponudio dokaze u smislu člana 52. stav 2. Zakona o izvršnom postupku u pogledu tog prava. Drugostepeni sud navodi da je odredbom člana 78. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da zemljišno knjižni izvadak jedini predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe člana 52. stav 2. Zakona o izvršnom postupku na osnovu koje se dokazuje pravo svojine na nekretninama. Okružni sud smatra da ovakvim stavom nije ušao u ocjenu valjanosti zaključenih ugovora o kupoprodaji i rješenja Osnovnog suda, broj DN-1096/06 od 3. marta 2006. godine, kojim je dozvoljeno polaganje isprava radi sticanja prava svojine na poslovnom prostoru. Kako prvostepeni sud usvajanje prigovora apelanta temelji na dokazima, koji po ocjeni Okružnog suda nisu u ovom izvršnom postupku dokazi koji u smislu člana 52. stav 2. Zakona o izvršnom postupku omogućavaju izvršnom sudu da meritorno odluči o prigovoru apelanta kako je učinjeno u pobijanom rješenju, to je materijalno pravo u ovom dijelu odluke pogrešno primijenjeno iz kojih razloga je žalbu tražioca izvršenja valjalo uvažiti i pobijano rješenje u dijelu odluke o prigovoru apelanta preinačiti kao u izreci rješenja i apelanta uputiti da svoja prava ostvari u parnici.
11. Apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je on predmetni poslovni prostor 15. decembra 2005. godine kupio od Mihajla Kovačevića, o čemu je zaključen kupoprodajni ugovor. Prethodno je Mihajlo Kovačević 5. augusta 1999. godine predmetni poslovni prostor kupio od D.O.O. Trgovina «Borac» Travnik, a pravna valjanost kupoprodajnog ugovora između navedenog kupca i prodavca utvrđena je pravomoćnom presudom Osnovnog suda, broj P-8843/99 od 19. oktobra 1999. godine. Međutim, prije kupovine predmetnog poslovnog prostora od strane apelanta postojao je zaključen ugovor o zakupu poslovnog prostora između tražioca izvršenja i izvršenika. Povodom ovog ugovora o zakupu vođen je sudski spor, koji je okončan pravosnažnom Presudom Osnovnog suda, broj PS-953/05 od 19. maja 2006. godine, koja je izvršni naslov u predmetnom izvršnom postupku. Izvršenik nije u posjedu poslovnog prostora, niti postoji mogućnost izvršenja obzirom da je apelant vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Apelant ističe da je poslovni prostor od investitora «Fonda za stambenu izgradnju» opštine Banjaluka kao prvi kupac kupio D.O.O. Trgovina «Borac» Travnik, ali se nije uknjižio kao nosilac prava raspolaganja (vlasnik) jer je taj poslovni prostor dio zgrade, a nije ustrojena knjiga etažne svojine. Pored toga, poslovna zgrada u kojoj se nalazi poslovni prostor nije upisana u zemljišnu knjigu. Ove činjenice su imale za posljedicu da svoja prava na predmetnom poslovnom prostoru nisu mogli upisati u odgovarajućem zemljišno knjižnom ulošku zemljišne knjige koja se vodi za K.O. Banjaluka kupci Mihajlo Kovačević i apelant, već im je dozvoljeno polaganje isprava u zemljišnu knjigu radi sticanja prava svojine. Apelant smatra da on kao kupac poslovnog prostora i svaki takav sukcesor u prometu nekretnina ne može imati štetnih posljedica zbog toga što nije ustanovljena knjiga etažne svojine. Navodi da je Okružni sud očigledno proizvoljno primijenio pravo, zbog čega su mu povrijeđena navedena ljudska prava.
12. Dopunom apelacija od 15. maja 2008. godine apelant je u činjeničnom dijelu, u suštini, ponovio navode apelacije, te dodao kako mu je osporenom odlukom Okružnog suda, iz već do tada navedenih razloga, povrijeđeno i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
13. U zahtjevu za određivanje privremene mjere apelant traži da Ustavni sud naredi Osnovnom sudu obustavu svih radnji u izvršnom postupku broj 071-0-IP-07-000884, jer cijeni da je navodima apelacije i dokumentacijom dao dovoljnu osnovu za određivanje privremene mjere obzirom na povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu, zbog proizvoljne primjene materijalnog prava i očigledno nepotrebnog uplitanja institucija u imovinu apelanta. Smatra da privremenu mjeru treba odrediti u interesu stranke s jedne strane, i u interesu pravilnog vođenja postupka s druge strane. Takođe ukazuje da bi izvršenjem pravomoćne presude Osnovnog suda, broj PS-953/05 od 19. maja 2006. godine, kojom je naloženo izvršeniku da tražiocu izvršenja preda u posjed poslovni prostor i koja je pravni osnov ponovnog izvršnog postupka, apelant mogao biti deposediran i bio bi doveden u vrlo tešku situaciju, jer bi trpio nenadoknadivu štetu, koju ne bi mogao naplatiti od izvršenika, obzirom na njegov obim posla.
14. Pored toga apelant i izvršenik su u zahtjevima za izdavanje privremene mjere ukazali na različitu praksu sudova koja se tiče istog pravnog osnova kao što je u njihovim predmetima, što dovodi do kršenja principa zakonitosti i pravne sigurnosti građana. Posebno su ukazali na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 470 od 12. maja 2008. godine koja je donijeta povodom presuda Osnovnog suda Novi Grad, broj P-101/04 od 15. decembra 2004. godine i presude Okružnog suda, broj Pž-255/05 od 26. januara 2007. godine, u kojim odlukama je tražilac izvršenja pravosnažno odbijen sa svojim zahtjevom da se utvrdi da je on vlasnik nekretnina koje su prije rata bile društveno vlasništvo sa pravom upravljanja DOO Trgovina «Borac» Travnik, koji je ove nekretnine na identičan način prodao kupcima, kao što je i apelant kupio svoj poslovni prostor. Pored toga, apelant i izvršenik su priložili i presudu Osnvovnog suda broj Ps-247/05 od 27. januara 2006. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 011-0-Pž-06-000 102 od 29. augusta 2006. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužioca «Poljoeksport» AD Banjaluka, protiv tuženih «Poljoeksport» Sarajevo i «Ioannis Xsafis» iz Soluna, radi utvrđivanja nedopustivosti izvršenja u predmetu Osnovnog suda broj I-626/99 od 17. maja 1999. godine, ističući da je na predmetnom poslovnom prostoru stekao temeljem pozitivnih zakonskih propisa pravo raspolaganja, te da je iz tih razloga nedopustivo izvršenje na predmetnim nekretninama. Takođe su ukazali na odluku Ustavnog suda BiH, broj AP-2442/06 od 27. februara 2008. godine, u kojoj je navedeno da novoosnovana preduzeća nisu samim osnivanjem preuzeli prava i obaveze ranijih korisnika imovine. Suprotno ovom stavu, u konkretnom slučaju tražilac izvršenja kao zakupovadac smatra da je on osnivanjem preduzeća postao pravni sljednik na pravima i obavezama DOO Trgovina «Borac» Travnik, iako nije imao legalan osnov posjeda. Redovni sudovi u osporenim presudama nisu cijenili činjenicu da tražilac izvršenja može imati status zakupodavca samo u slučaju da ima legalan osnov posjeda predmeta zakupa.
15. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
16. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice.
17. U konkretnom slučaju očigledno je da okolnosti ovog predmeta otvaraju pitanje mogućih ozbiljnih kršenja apelantovih ustavom zaštićenih ljudskih prava, prije svega prava na imovinu. S druge strane, Ustavni sud ne vidi blažu mjeru kojom bi se postigao isti cilj, niti drugačiji način efikasnije zaštititi prava apelanta u ovom predmetnom slučaju. Stoga, iznesene razloge Ustavni sud smatra dovoljnim za procjenu kako su ispunjeni uvjeti da, do donošenja konačne odluke, naredi Osnovnom sudu obustavu svih radnji u izvršnom postupku broj 071-0-IP-07-000884. Dakle, eventualnim usvajanjem zahtijeva za donošenje privremene mjere, mogla bi se spriječiti šteta koja tek treba da nastupi.
18. Kao osnov za donošenje privremene mjere apelant navodi da bi izvršenjem pravomoćne presude Osnovnog suda, broj PS-953/05 od 19. maja 2006. godine, kojom je naloženo izvršeniku da tražiocu izvršenja preda u posjed poslovni prostor i koja je pravni osnov ponovnog izvršnog postupka, apelant mogao biti ponovo deposediran iz svog poslovnog prostora, zbog čega bi trpio nenadoknadivu štetu, koju ne bi mogao naplatiti od tražioca izvršenja.
19. Ustavni sud smatra da treba istražiti navode koji ukazuju da je Okružni sud proizvoljno cijenio pravno relevantne odredbe zakona koje se odnose na konkretan slučaj. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud se nalazi pred pitanjem da li su sve ove okolnosti i propisi pravilno ocijenjeni kod odlučivanja konkretnog predmeta od strane Okružnog suda. Naime Okružni sud je osporenim rješenjem apelanta uputio da svoja vlasnička prava, koja već ima, utvrđuje u parnici, iako mu je na temelju Rješenja Osnovnog suda, broj DN-1096/06 od 3. marta 2006. godine, dozvoljeno polaganje isprava u cilju sticanja prava svojine sa dijelom 1/1 u knjigu položenih ugovora koja se vodi u zemljišno knjižnom uredu Osnovnog suda. Uprkos činjenici da je u konkretnoj pravnoj situaciji to jedina isprava koju apelant prema zakonu može pribaviti kao dokaz svog vlasničkog prava, Okružni sud smatra da apelant jedino zemljišno knjižnim izvatkom može dokazati svoja vlasnička prava. Pored toga Okružni sud je Osnovnom sudu vratio na ponovni postupak zahtjev tražioca izvršenja da mu izvršenik vrati u posjed poslovni prostor, u koji je apelant u međuvremenu uveden, ostvarivši sudskim putem u drugom postupku posjedovnu zaštitu. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da bi upravo to trebalo biti predmet ispitivanja u meritumu apelacije, tako da se Ustavni sud neće, u ovoj fazi postupka, upuštati u ispitivanje tog pitanja.
20. Ustavni sud smatra da bi izvršenjem Presude Osnovnog suda, broj PS-953/05 od 19. maja 2006. godine, kojom je naloženo izvršeniku da tražiocu izvršenja preda u posjed poslovni prostor slobodan od lica i stvari, mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice za apelanta time što bi on bio deposediran iz poslovnog prostora nad kojim je ostvario pravo polaganja isprava u knjigu položenih ugovora zemljišno knjižnog ureda Osnovnog suda. Osim toga, Ustavni sud napominje da je u apelacijama ukazano na različito postupanje sudova u sličnim predmetima, čim je narušen princip zakonitosti i pravne sigurnosti građana. U vezi toga Ustavni sud smatra da je različita praksa sudova bitan razlog, o kojem Ustavni sud treba da vodi računa do donošenja konačne odluke po apelacijama. Ustavni sud je također imao u vidu i interes pravilnog vođenja postupka pred Sudom. Ovo je također, dovoljan razlog za donošenje privremene mjere, pa je Ustavni sud ocijenio da su ispunjeni uslovi da se privremeno obustave sve radnje u ponovnom izvršnom postupku pred Osnovnim sudom u predmetu broj 071-0-IP-07-000884.
21. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.
22. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji, ili dok Ustavni sud u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
23. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
24. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
25. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije
Zvonko Mijan Valerija Galić