Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-129/08 (R. A.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-129/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 129/08, rješavajući apelaciju Rasima Ahmetovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rasima Ahmetovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda Mostar, broj 007-0-Gž-06-

000619 od 12. juna 2006. godine i rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-001103 od 16. oktobra 2007. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Rasim Ahmetović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jablanice, podnio je 12. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Gž-06-000619 od 12. juna 2006. godine i rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-001103 od 16. oktobra 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda Konjic (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-368/05 od 10. marta 2006. godine poništena su rješenja o prestanku radnog odnosa tužene Općine Jablanica (u daljnjem tekstu: tužena), kojim je naloženo da apelantu zaključi radni odnos sa danom 22. novembar 2004. godine, isplati apelantu na ime neisplaćenih plaća iznos od 4.307,38 KM, kao i na ime toplog obroka iznos od 1.540,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i troškove postupka u iznosu od 27,50 KM. Apelant je odbijen sa tužbenim zahtjevom koji se odnosio na poništenje rješenja o godišnjem odmoru, zahtjeva preko dosuđenih iznosa na ime neisplaćenih plaća i toplog obroka, isplatu razlike jubilarne nagrade i razlike otpremnine.

3. Kantonalni sud je presudom broj 007-0-Gž-06-000619 od 12. juna 2006. godine žalbu tužene uvažio, presudu Općinskog suda broj P-368/05 od 10. marta 2006. godine preinačio i apelanta u cjelosti odbio sa tužbenim zahtjevom i zahtjevom za naknadu troškova postupka kao neosnovanim. Žalba apelanta je odbijena kao neosnovana.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-001103 od 16. oktobra 2007. godine, odbacio apelantovu reviziju, obrazlažući da je nedopuštena jer je «odredbom člana 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03), propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM».

U predmetnom slučaju vrijednost spora označena u tužbi je 6.000,60 KM što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, pa je u tom smislu revizija odbačena kao nedopuštena. Također je zaključeno da, po ocjeni Vrhovnog suda, nema uslova za dopuštanje revizije po stavu 3. člana 237. Zakona o parničnom postupku jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelant smatra da su mu pobijanim rješenjem povrijeđena prava iz člana II/3 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), član II/3.b) što odgovara članu 3. Evropske konvencije, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. 7. i 13. Evropske konvencije, član II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 14. i 17. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-001103 od 16. oktobra 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-06-000619 od 12. juna 2006. godine. S obzirom na to da je apelantu 5. jula 2006. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-06-000619 od 12. juna 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 12. januara 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-129/08 (R. A.) | Sudska praksa | Aktio