Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-418/08 (J. P.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-418/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 418/08, rješavajući apelaciju Jele Piljagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jele Piljagić podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Ž-07-000 530 od 30. oktobra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru, broj 078-0-P-06-000137 od 6. juna 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Jela Piljagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prnjavora, koju zastupa Gavro Antešević, advokat iz Teslića, podnijela je 2. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-07-000 530 od 30. oktobra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 078-0-P-06-000137 od 6. juna 2007. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 078-0-P-06-000137 od 6. juna 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Ž-07-000 530 od 30. oktobra 2007. godine, odbačena je tužba apelantice kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja Okružnog suda je navedeno da je odredbom člana 105. Zakona o radu («Službeni glasnik RS» br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07) propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može da podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede. Okružni sud je dalje naveo da, imajući u vidu da je plata po svom karakteru davanja, da je poslodavac vrši mjesečno, bilo da je u pitanju isplata plate ili naknada plate, to se svakom neisplatom plate može smatrati da je radnik saznao, odnosno mogao znati, da je poslodavac njegovo radno pravo iz radnog prava povrijedio, te da otpremnina dospijeva na naplatu danom prestanka radnog odnosa. Kako je u konkretnom slučaju apelantici prestao radni odnos 23. decembra 2003. godine, te imajući u vidu da je njen zahtjev usmjeren na isplatu plate i otpremnine, a takođe imajući u vidu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. juna 2006. godine, to je jasno da je ista podnesena van subjektivnog roka iz člana 105. Zakona o radu, pa je ista kao takva neblagovremena. Okružni sud je naveo da žalbeni navodi apelantice da izdavanje potvrde od strane poslodavca pod brojem 78/06 od 25. maja 2006. godine, kojom je definisano da dug plate i otpremnine prema radnici iznose kako je to tužbom definisano sa jasnom napomenom da je obaveza preduzeća da dug izmiri u cjelosti kada se steknu finansijski uslovi, ponovo uspostavljena naprijed navedena prava iz radnopravnog odnosa, te da je prekinut rok zastare, nije osnovan, jer je nespornim utvrđeno da je apelantici prestao radni odnos 23. decembra 2003. godine, a da je tužba podnesena 21. juna 2006. godine, što znači van subjektivnog roka iz člana 105 Zakona o radu, kako je već obrazloženo, i navedena potvrda ne može prekinuti rok zastare.

3. Apelantica se žali da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju apelantica je podnijela tužbu Osnovnom sudu radi zaštite prava iz radnog odnosa. Osnovni sud je rješenjem, broj 078-0-P-06-000137 od 6. juna 2007. godine, odbacio tužbu kao neblagovremenu. Odlučujući o žalbi apelantice, Okružni sud je rješenjem, broj 011-0-Ž-07-

000 530 od 30. oktobra 2007. godine, odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješanje.

7. Dakle, redovni sudovi nisu raspravljali osnovanosti tužbenog zahtjeva apelantice, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-418/08 (J. P.) | Sudska praksa | Aktio