Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-681/08 (B. H.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-681/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 681/08, rješavajući apelaciju Blagoja Hrnjeza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Blagoja Hrnjeza podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-U-

06-000925 od 30. novembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Blagoje Hrnjez (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pančeva, Republika Srbija, podnio je 29. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-U-06-

000925 od 30. novembra 2007. godine.

2. Rješenjem Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 23/6-372-P-1467/99 od 25. januara 2001. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vraćanje stanarskog prava na stan u ulici Zagrebačka broj 27/5, Sarajevo, te je određeno da će odluku o daljem raspolaganju predmetnim stanom donijeti Federalno ministarstvo odbrane. Rješenje je 18. maja 2001. godine postalo pravosnažno.

3. Rješenjem Uprave, broj 23/6-372-1467/99 od 17. decembra 2004. godine, odbijen je apelantov prijedlog za obnovu postupka koji je okončan rješenjem Uprave od 25. janura 2001. godine.

4. Rješenjem Minstarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27/02-23-5078/06 od 26. maja 2006. godine, odbijena je apelantova žalba protiv rješenja Uprave od 17. decembra 2004. godine.

5. Presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-U-06-000925 od 30. novembra 2007. godine, odbijena je apelantova tužba protiv rješenja Ministarstva. U obrazloženju presude je navedeno da se u apelantovom prijedlogu za obnovu postupka ne navode, a tim prije nisu učinjene ni vjerovatnim niti nove činjenice niti novi dokazi koji bi sami ili u vezi sa već izvedenim i upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem postupku, nego je uz prijedlog priloženo rješenje o dodjeli na korištenje predmetnog stana apelantu i ugovor korištenju predmetnog stana, a koji su u postupku donošenja rješenja Uprave od 25. januara 2001. godine bili i poznati i upotrijebljeni u postupku. Dalje je navedeno da je očigledno, iz već navedenog, da ni okolnosti da je prijedlog stavljen u zakonskom roku ne samo da nisu navedene nego nisu učinjene ni vjerovatnim. Kantonalni sud je naveo da su upravni organi, s obzirom na navedeno, trebali postupiti prema odredbi člana 253. stav 2. Zakona o upravnom postupku i prijedlog za obnovu postupka zaključkom odbaciti, jer okolnosti na kojima se prijedlog zasniva nisu učinjene vjerovatnim, a niti je učinjena vjerovatnim okolnost da je prijedlog stavljen u zakonskom roku, međutim, kako je prvostepenim rješenjem Uprave od 17. decembra 2004. godine a i osporenim rješenjem Ministarstva od 26. maja 2006. godine, riješeno negativno, to je Kantonalni sud cijenio da donošenjem tih akata nije povrijeđen Zakon na štetu apelanta.

6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na presudu Kantonalnog suda kojom je odlučeno o tužbi apelanta protiv rješenja Ministarstva kojim je odbijena žalba izjavljena protiv rješenja Uprave, kojim je odbijen prijedlog apelanta za obnovu postupka okončanog rješenjem Uprave od 25. janura 2001. godine, smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na dom i pravo na imovinu. Ustavni sud konstatira da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog upravnog postupka, proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravima apelanata u vezi sa pravom na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, ni u vezi sa pravom na imovinu, iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. O navedenim pravima i obavezama apelanta, pravosnažno je odlučeno u upravnom postupku rješenjem Uprave, broj 23/6-372-P-1467/99 od 25. januara 2001. godine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o povredi prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu, iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-681/08 (B. H.) | Sudska praksa | Aktio