Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-713/07 (H. H.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-713/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 713/07, rješavajući apelaciju Hake Hadrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hake Hadrovića podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-
Kžk-06-000003 od 18. decembra 2006. godine i broj 009-0-Kž-06-
000066 i presude Općinskog suda Sarajevo, broj K-216/05 od 4. januara 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Hako Hadrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 28. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Kžk-06-000003 od 18. decembra 2006. godine i broj 009-0-Kž-06-000066 i presude Općinskog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj K-216/05 od 4. januara 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj K-216/05 od 4. januara 2006. godine, Sakim Kudić (u daljnjem tekstu: optuženi) je oglašen krivim za produženo krivično djelo prevare iz člana 282. stav 1. KZ FBiH, pa mu je sud izrekao uvjetnu osudu, kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca i istovremeno određeno da se utvrđena kazna neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od jedne godine od dana pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo. Oštećenim, uključujući i apelanta, je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjevi u iznosima preciziranim u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom, te je optuženi obavezan da na ime troškova krivičnog postupka i paušalnog iznosa isplati iznose precizirane u izreci presude. Optuženi je oslobođen od optužbe za krivično pravne radnje opisane u oslobađajućem dijelu presude, te je apelant upućen da imovinsko pravni zahtjev može ostvariti u parničnom postupku.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-KŽ-06-000066 od 13. jula 2006. godine, odbijena je kao neosnovana žalba Kantonalnog tužitelja u Sarajevu, a uvažena žalba optuženog u odnosu na osuđujući dio i ukinuta presuda Općinskog suda, te u odnosu na taj dio određeno održavanje pretresa pred Kantonalnim sudom.
4. Presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-Kžk-06-000003 od 18. decembra 2006. godine, optuženi je oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo prevare iz člana 282. stav 1 u vezi sa stavom 1. ranijeg Krivičnog zakona FBiH, te je prema optuženom odbijena optužba. Dalje je određeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava, dok su oštećeni, uključujući i apelanta, sa imovinskopravnim zahtjevima upućeni na parnicu.
5. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. U pogledu navoda apelanta da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da se navedenim odredbama priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega. U konkretnom predmetu, postavlja se pitanje uživa li apelant zaštitu prava na pravično suđenje u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom na predmet osporenog postupka i sadržaj apelacije.
8. U vezi s tim Ustavni sud prvenstveno zapaža da su redovni sudovi odlukama koje su predmet apelacije oslobodili optuženog od optužbe, odnosno, odbili optužbu prema optuženom, dok je apelant, zajedno sa ostalim oštećenim, upućen sa imovinskopravnim zahtjevom na parnicu. Dakle, Ustavni sud konstatuje da apelant u navedenom postupku kojeg osporava predmetnom apelacijom nije niti osumnjičen niti okrivljen za krivično djelo, već se njegov zahtjev, kao jednog od oštećenih, odnosi na krivični postupak protiv drugog lica.
9. U vezi s tim Ustavni sud naglašava da član 6. Evropske konvencije, garantuje pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv» nekog lica. Ako se ne radi o utvrđivanju građanskog prava apelanta, nego samo o pravu da se krivično gone treća lica, radi njihovog kažnjavanja za određeno krivično djelo, član 6. Evropske konvencije se, u principu, ne primjenjuje (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, Helmers protiv Švedske, od 9. maja 1989. godine, aplikacija broj 11826/85). S druge strane, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine).
10. Iz ovoga proizilazi da Ustavni sud nema nadležnost da ispituje navodne povrede člana 6. Evropske konvencije u postupku u kojem se apelant ne žali na sudsku odluku o njegovoj krivici, već je apelant nezadovoljan odlukom suda kojom se pravosnažno okončao krivični postupak protiv druge osobe. Stoga, slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić