Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-868/07 (D. J.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Vanparnični postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-868/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 868/07, rješavajući apelaciju D. J., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. J., podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-Gž-06-001 704 od 26. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. D. J. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Glamočana, kojeg zastupa Siniša Marić, advokat iz Banjaluke, podnio je 20. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-06-001 704 od 26. decembra 2006. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj R-
1158/05 od 27. februara 2006. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog S. Đ. (u daljnjem tekstu: predlagač) podnesen protiv Đ. B. i apelanta radi obezbjeđenja dokaza - ekshumacijom i DNK analizom posmrtnih ostataka B. B., kao i vještačenjem od strane vještaka sudske medicine, radi utvrđivanja očinstva. Predlagač je obavezan da Đ. B. i apelantu naknadi troškove vanparničnog postupka u iznosima od po 750,00 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti rješenja pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U obrazloženju svog rješenja Osnovni sud je naveo da je odredbama člana 170. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 58/03) propisano da je za postupanje po prijedlogu za obezbjeđenje dokaza, koji je stavljen u toku parničnog postupka, nadležan sud pred kojim je postupak u toku. S obzirom da se kod ovog suda vodi parnični postupak pod brojem P-I: 332/05, u kojem je predlagač podnio isti prijedlog radi obezbjeđenje dokaza, sud je naveo da je predmetni prijedlog neosnovan shodno odredbama člana 170. stav 1. ZPP.
3. Okružni sud, odlučujući o žalbi predlagača protiv Rješenja Osnovnog suda broj R-
1158/05 od 27. februara 2006. godine, donio je Rješenje broj 011-0-Gž-06-001 704 od 26. decembra 2006. godine kojim je žalba predlagača djelimično uvažena, prvostepeno rješenje preinačeno u dijelu dosuđenih troškova postupka tako što je predlagač obavezan da Đ. B. i apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 450,00 KM umjesto iznosa od po 750,00 KM. U preostalom dijelu žalba predlagača je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju svog rješenja Okružni sud je naveo da su razlozi koje naveo prvostepeni sud pogrešni, ali da to ne utiče na pravilnost i zakonitost donesenog rješenja, budući da predlagač u toku postupka nije dokazao da postoji opravdana bojazan da se predloženi dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano, u smislu odredbi člana 169. stav 1. ZPP. U pogledu dosuđenih troškova postupka, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad advokata («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 68/05), te je žalbu predlagača u tom dijelu uvažio i prvostepeno rješenje preinačio.
4. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom, u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-
001 704 od 26. decembra 2006. godine u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka. Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud dakle mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.
7. Ustavni sud smatra da se u postupku koji se odnosi na obezbjeđenje dokaza ne utvrđuju građanska prava i obaveze. Naime, odredbama člana 169. stav 1. ZPP je propisano da se obezbjeđenje dokaza može predložiti u toku kao i prije pokretanja parnice, ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano. Odredbama člana 173. stav 2. ZPP je propisano da ako je postupak u toku, a obezbjeđenje dokaza nije izveo sud koji vodi postupak, zapisnik o izvođenju dokaza će se dostaviti tome sudu. Iz naprijed navedenog proizlazi da ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza stranaka, jer stranke svoja građanska prava i obaveze ostvaruju u parnici zbog koje je i traženo konkretno obezbjeđenje dokaza. Stoga, Ustavni sud smatra da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjljiv na predmetni postupak, pa samim tim i na odluku o troškovima tog postupka. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite, apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić