Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1067/07 («Swan Destilleries Sava» d.o.o. Bijeljina)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1067/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1067/07, rješavajući apelaciju «Swan Destilleries Sava» d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Swan Destilleries Sava» d.o.o. Bijeljina podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-501/03 od 24. januara 2007. godine, rješenja Odbora za rješavanje poreskih žalbi, Poreska Uprava, Ministarstvo finansija Republike Srpske, broj 01/0104/450-756/02 od 24. marta 2003. godine i rješenja za plaćanje utvrđene obaveze Poreske uprave, Ministarstvo finansija Republike Srpske, Područni centar Bijeljina, broj 05/0701/490.3-205/02 od 4. oktobra 2002. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Swan Destilleries Sava» d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 10. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-501/03 od 24. januara 2007. godine, rješenja Odbora za rješavanje poreskih žalbi, Poreska Uprava, Ministarstvo finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Odbor), broj 01/0104/450-756/02 od 24. marta 2003. godine i rješenja za plaćanje utvrđene obaveze Poreske uprave, Ministarstvo finansija Republike Srpske, Područni centar Bijeljina (u daljnjem tekstu: Područni centar), broj 05/0701/490.3-205/02 od 4. oktobra 2002. godine.

2. Područni centar je donio rješenje za plaćanje utvrđene obaveze, broj 05/0701/490.3-205/02 od 4. oktobra 2002. godine, kojim je naloženo apelantu da radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju koje se odnose na prijavljene i neplaćene obaveze zasnovane na poreskoj prijavi, izvrši uplatu poreza na račun javnih prihoda u iznosu glavnog duga i kamata prema vrsti prihoda i u roku određenom u tački 3. rješenja.

3. Rješavajući po žalbi apelanta protiv rješenja Područnog centra, broj 05/0702/490-3-205/02 od 4. oktobra 2002. godine (a ne kako je u rješenju pogrešno navedeno 05/0702/490-2-205/02), Odbor je donio rješenje, broj 01/0104/450-756/02 od 24. marta 2003. godine, kojim je poništeno navedeno rješenje, u dijelu kojim je apelantu naložena uplata poreza na promet opšta stopa – alkoholna pića i posebnog poreza za željeznicu, sa pripadajućim kamatama, tačka 2. alineja 2. i 3. dispozitiva rješenja, i predmet je u tom dijelu vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. Obrazlažući taj dio odluke Odbor je naveo da, saglasno odredbama čl. 20. i 21. Zakona o akcizama i porezu na promet («Službeni glasnik RS» br. 25/98, 40/98, 18/99, 29/00 i 18/01), prvostepeni organ je trebao utvrditi svojstvo ostvarenog prometa, odnosno, da li su isti proizvodi prodati za svrhe iz člana 20. a u skladu sa propisanim uslovima iz člana 21. Zakona kupcima iz Federacije Bosne i Hercegovine, pa saglasno utvrđenom činjeničnom stanju odlučiti o predmetu oporezivanja, poreskom obvezniku i visini poreske obaveze. U preostalom dijelu prvostepeno rješenje je ostalo neizmijenjeno sa obrazloženjem da je prvostepeni organ, na pravilno i potpuno utvrđeno stanje, pravilno primijenio releventne odredbe Zakona o akcizama i porezu na promet.

4. Protiv rješenja Odbora, broj 01/0104/450-756/02 od 24. marta 2003. godine, u dijelu kojim je njegova žalba odbijena, apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom, koji je presudom, broj U-501/03 od 24. januara 2007. godine, odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju presude je navedeno da iz zakonskih odredbi proizilazi da obaveza plaćanja akcize nastaje stavljanjem u promet alkoholnih pića, pa je bez uticaja činjenica da se u predmetnom slučaju radi o prodaji proizvoda kupcima iz Federacije Bosne i Hercegovine, jer oslobađanje od plaćanje akcize takvim uslovljavanjima nije predviđeno citiranim zakonskim odredbama, a kako je apelant pravno lice čije je sjedište na teritoriji Republike Srpske, njegova obaveza plaćanja te vrste obaveze se odnosi na teritoriju gdje je njegovo sjedište. Dalje je navedeno da se obaveza preuzimanja kontrolnih markica ne može dovoditi u vezu sa obavezom plaćanja akcize, kod jasno definisane zakonske obaveze pravnih lica kao poreskih obaveznika koja imaju sjedište na teritoriji Republike Srpske, za plaćanje poreskih obaveza. Stoga je sud zaključio da je ospreno rješenje zasnovano na relevantnim odredbama Zakona o akcizama i porezu na promet, Zakona o porezu na dohodak građana i Zakona o doprinosima koji su bili na snazi u kontrolisanom periodu kao i u vrijeme donošenja osporenog akta.

5. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama, u dijelu u kojem su postale konačne, povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali da nadležni organi u predmetnom postupku nisu pravilno razmotrili i ocijenili sve propise koji su bili na snazi u spornom periodu, kako pojedinačno, tako i sve njih zajedno, već su vršili samo pojedinačnu ocjenu i to samo određenih odredbi važećih propisa.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od

23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati poreze i doprinose, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizašlim iz odredbi poreskog zakonodavstva (vidi tačku 4. odluke) koje je važilo u vrijeme vođenja predmetnog postupka, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se radi o zloupotrebi prava, slijedi da da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1067/07 («Swan Destilleries Sava» d.o.o… | Sudska praksa | Aktio