Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1201/08 (I. K.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1201/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1201/08, rješavajući apelaciju Ive Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ive Kovačevića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-08-000 046 od 14. marta 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-2056/04 od 16. maja 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Gradišci broj P-94/03 od 8. septembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ivo Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, koga zastupa Radovan Janković, advokat iz Gradiške, podnio je 18. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrovni sud), broj 118-0-Rev-08-000 046 od 14. marta 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-94/03 od 8. septembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj GŽ-2056/04 od 16. maja 2007. godine, obavezan je apelant da preda Savi Laziću (u daljnjem tekstu: tužitelj) parcelu k.č. br. 87 zv. «Okućnica», njiva u površini od 966 m , upisana u p.l. 589 KO Kozarci i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.850,00 KM. Istovremeno je odbijen protivtužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se utvrdi da je održajem postao vlasnik predmetne parcele, što bi tuženi bio dužan priznati i trpiti da se apelant upiše kao vlasnik ovih nekretnina.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-08-000 046 od 14. marta 2008. godine, odbacio apelantovu reviziju kao nedozvoljenu, obrazažući da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 58/03, 85/03 i 74/05; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U predmetnom slučaju zahtjev tužitelja se odnosio na predaju u posjed nekretnina, vrijednost spora je u tužbi označena na iznos od 3.000,00 KM, a zahtjev apelanta se odnosio na utvrđenje prava vlasništva na istim nekretninama. Dakle, vrijednost spora označena u tužbi je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, pa je u tom smislu revizija odbačena kao nedopuštena. Također je zaključeno da, po ocjenu Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3. člana 237. ZPP jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-08-000 046 od 14. marta 2008. godine, odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj GŽ-2056/04 od 16. maja 2007. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj GŽ-2056/04 od 16. maja 2007. godine.

8. S obzirom da je presuda Okružnog suda, broj GŽ-2056/04 od 16. maja 2007. godine, punomoćniku apelanta uručena 15. juna 2007. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. aprila 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1201/08 (I. K.) | Sudska praksa | Aktio