Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1260/07 (N. M. i S. M.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1260/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1260/07, rješavajući apelaciju Nazifa Muhamedagića i Saida Mujakića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nazifa Muhamedagića i Saida Mujakića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj U-359/05 od 26. februara 2007. godine, Rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša Sarajevo, broj UPII/05-23-2-122/04 od 17. novembra 2004. godine i Rješenja Službe za urbanizam, katastar, stambeno-komunalne, geodetske i imovinsko-pravne poslove – Odjeljenje za urbanizam i razvoj Općine Cazin, broj 05-23-21/04 od 21. septembra 2004. godine, broj 05-23-199/04 od 23. februara 2004. godine i broj 05-23-2737/03 od 3. novembra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Nazif Muhamedagić i Said Mujakić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedžad Sarajlija, advokat iz Velike Kladuše, podnijeli su 4. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-359/05 od 26. februara 2007. godine, Rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UPII/05-
23-2-122/04 od 17. novembra 2004. godine i Rješenja Službe za urbanizam, katastar, stambeno-komunalne, geodetske i imovinsko-pravne poslove – Odjeljenje za urbanizam i razvoj Općine Cazin (u daljnjem tekstu: Služba), broj 05-23-21/04 od 21. septembra 2004. godine, broj 05-23-199/04 od 23. februara 2004. godine i broj 05-23-2737/03 od 3. novembra 2003. godine.
2. Služba je donijela Rješenja, broj 05-23-2737/03 od 3. novembra 2003. godine i broj 05-23-199/04 od 23. februara 2004. godine kojima je Mjesnoj zajednici Pećigrad izdala urbanističku saglasnost i dala odobrenje za izvedene i dalje radove na izgradnji društveno-poslovnog objekta i uređenju vanjskog kompleksa zemljišta u naselju Pećigrad, namjenski za tržnicu na malo otvorenog tipa.
3. Protiv naprijed navedenih Rješenja, apelanti su podnijeli žalbu koja je Rješenjem Službe, broj 05-23-21/04 od 21. septembra 2004. godine, odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju ovog rješenja Služba je navela da je rok za žalbu za zainteresovane stranke, koje nisu učestvovale u upravnom postupku, isti kao za stranku o čijem se pravu rješavalo u tom postupku. S obzirom da su pobijana rješenja dostavljena Mjesnoj zajednici Pećigrad 6. novembra 2003. godine, odnosno 25. februara 2004. godine, a da su apelanti, kao zainteresovana lica, podnijeli žalbu 29. marta 2004. godine, Služba je navela da je predmetna žalba neblagovremena jer je podnesena nakon proteka roka iz člana 227. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 2/98).
4. Odlučujući o žalbi apelanata protiv Rješenja Službe, broj 05-23-21/04 od 21. septembra 2004. godine, Ministarstvo je donijelo Rješenje, broj UPII/05-23-2-122/04 od 17. novembra 2004. godine, kojim je žalbu apelanata odbilo sa obrazloženjem da je Služba postupila pravilno kad je izjavljenu žalbu apelanta odbacila kao neblagovremenu .
5. Protiv Rješenja Ministarstva apelanti su podnijeli tužbu Kantonalnom sudu koji je Presudom, broj U-359/05 od 26. februara 2007. godine, odbio predmetnu tužbu kao neosnovanu.
6. Apelanti smatraju da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju rješenjem prvostepenog upravnog organa, broj 05-23-21/04 od 21. septembra 2004. godine, koje je potvrđeno od strane drugostepenog upravnog organa, kao i suda u upravnom sporu, odbačena je žalba apelanata kao neblagovremenu budući da nije podnesena u roku koji je propisan odredbama 227. Zakona o upravnom postupku. Dakle, pobijanim odlukama nadležnih organa nije meritorno odlučeno o žalbi apelanata, već je ista odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelanti, neblagovremenim podnošenjem žalbe nadležnom organu, nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, već su samo formalno van roka podnijeli žalbu, na temelju koje upravni organi, a ni sud, nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Samim tim apelanti nisu došli do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić