Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3600/07 (S. J.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3600/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3600/07, rješavajući apelaciju Stevana Jefremovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stevana Jefremovića, podnesena protiv odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica, broj R-514-2850-1/1-01-351-350-76/07 od 23.

oktobra 2007. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Stevan Jefremović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, koga zastupa Nikolija Grbić, advokat iz Sarajeva, podnio je 25. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija), broj R-514-2850-1/1-01-351-350-76/07 od 23. oktobra 2007. godine. Apelant je dopunio apelaciju 1. februara 2008. godine.

2. Odlukom Komisije, broj 514-2850-1/1 od 2. septembra 2003. godine, potvrđeno je stanarsko pravo apelantu na stanu u Sarajevu-Novo Sarajevo, ulica Lenjinova broj 60, 11 sprat, stan broj 93, površine 56,55 m², po strukturi dvosoban (u daljnjem tekstu: predmetni stan).

3. Odlukom Komisije, broj R-514-2850-1/1-01-351/04 od 14. maja 2005. godine, usvojen je zahtjev Federalnog ministarstva odbrane/obrane Federacije Bosne i Hercegovine( u daljnjem tekstu: Ministarstvo) za ponovno razmatranje odluke Komisije, broj 514-2850-1/1 od 2. septembra 2003. godine, navedena odluka je stavljena van snage i odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za povrat u posjed predmetnog stana.

4. Odlukom Komisije, broj R-514-2850-1/1-01-351-350/05 od 14. septembra 2006.

godine, usvojen je apelantov zahtjev za ponovno razmatranje i odluka Komisije, broj R-514-2850- 1/1-01-351/04 od 14. maja 2005. godine stavljena je van snage.

5. U postupku izvršenja odluke Komisije, Služba za stambene poslove, poslove obnove, razvoja i zaštite okoliša općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) je zaključkom, broj 05-23-25/07 od 2. februara 2007. godine dozvolila izvršenje odluke Komisije, broj 514-2850- 1/1 od 2. septembra 2003. godine. Zapisnikom o primopredaji stana, broj 05-23-25/07 od 23. marta 2007. godine Služba je apelantu predala u posjed predmetni stan.

6. Odlukom Komisije, broj R-514-2850-1/1-01-351-350-76/07 od 23. oktobra 2007. godine stavljene su van snage odluke Komisije, broj R-514-2850-1/1-01-351-350/05 od 14. septembra 2006. godine, broj R-514-2850-1/1-01-351/04 od 14. maja 2005. godine i broj 514-2850- 1/1 od 2. septembra 2003. godine. Istom odlukom odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za povrat u posjed predmetnog stana. Apelant je protiv navedene odluke Komisije podnio tužbu Sudu Bosne i Hercegovine.

7. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»

9. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je Ustavni sud nadležan za preispitivanje odluka Komisije. Da bi dao odgovor na to pitanje, Ustavni sud se poziva na svoju dosadašnju praksu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 21/01 od 22. juna 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). Komisija je institucija koja je uspostavljena Aneksom 7 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Sporazum). Ustav Bosne i Hercegovine - Aneks 4. sastavni je dio Sporazuma. Prema tome, iz same strukture Sporazuma proizilazi da su aneksi istog karaktera i da tvorcima aneksa nije bila namjera da dođe do bilo kakvog sukoba ili mogućnosti spora između pojedinih aneksa ili institucija koje su njima uspostavljene. Prema tome, može se zaključiti da se oni nadopunjavaju i djeluju paralelno.

10. Osim toga, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. U citiranoj odluci, broj U -21/01, Ustavni sud je zaključio da se Komisija ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje njene odluke, jer Komisija vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da su, u smislu člana XII. tačka 7. Aneksa 7 Sporazuma i Zakona o izvršenju odluka Komisije, odluke Komisije su konačne i obavezujuće.

11. Prema tome, Ustavni sud nije nadležan za preispitivanje odluka Komisije. Osim toga, Ustavni sud ne vidi razlog zašto bi ovaj predmet drugačije tretirao nego u skladu sa svojom dosadašnjom praksom.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3600/07 (S. J.) | Sudska praksa | Aktio