Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1606/07 (D. B.)
Odluka donesena 04. 09. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1606/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
04. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1606/07, rješavajući apelaciju Dude Bećirović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dude Bećirović, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-U-07-
000 015 od 26. marta 2007. godine, Rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 18.05/2-R1039/06 od 22. novembra 2006. godine i Zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek Derventa, broj 05-050-14-356-1/02 od 30. jula 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Duda Bećirović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Dervente, koju zastupa Jovan Gostić, advokat iz Doboja, podnijela je 2. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-U-07-000 015 od 26. marta 2007. godine, Rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 18.05/2-R1039/06 od 22. novembra 2006. godine i Zaključka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, Odsjek Derventa (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj 05-050-14-356-1/02 od 30. jula 2003. godine
2. Zaključkom Odsjeka, broj 05-050-14-356-2/02 od 20. juna 2003. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantice za povrat u posjed stana koji se nalazi u Derventi, ulica Vlade Šuputa broj 4. sa obrazloženjem da je apelantica zahtjev za povrat predmetnog stana u posjed podnijela 24. jula 2002. godine, dakle, po proteku rokova za povrat stana propisanih Zakonom o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine i Odlukom visokog prdstavnika za BiH. Apelanticina žalba podnesena protiv ovog zaključka odbačena je kao neblagovremena Zaključkom Odsjeka, broj 05-050-14-356-2/02 od 30. jula 2003. godine, jer je utvrđeno da je apelantica pobijani zaključak primila 24. juna 2003. godine, a da je žalbu protiv istog podnijela 22. jula 2003. godine, dakle nakon proteka zakonskog roka od 15 dana od dostavljanja zaključka (član 219. Zakona o opštem upravnom postupku).
3. Apelantica je podnijela zahtjev za povraćaj u pređašnje stanje zbog propuštenog roka za podnošenje zahtjeva za povrat stana u posjed. Zaključkom Odsjeka broj 05-050-14-356-1/02 od 30. jula 2003. godine, koji je potvrđen Rješenjem Ministarstva broj 18.05/2-R1039/06 od 22. novembra 2006. godine, odbačen je predmetni zahtjev kao neosnovan.
4. Protiv Rješenja Ministarstva broj 18.05/2-R1039/06 od 22. novembra 2006. godine apelantica je podnijela tužbu Okružnom sudu koji je Presudom broj 013-0-U-07-000 015 od 26. marta 2007. godine odbio tužbu apelantice kao neosnovanu. U obrazloženju svoje presude Okružni sud je naveo da je u skladu sa odredbama člana 16. stav 1. i člana 32. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat stana u posjed kod nadležnih organa uprave bio 19. april 2000. godine, kod CRPC-a 19. jun 2000. godine, a za uništene i oštećene stanove 29. jun 2002. godine. Sud je naveo da se radi o materijalno-pravnim prekluzivnim rokovima koji se ne mogu produžavati niti skraćivati voljom stranaka ili suda, te da se propuštanjem roka za podnošenje zahtjeva gubi, ne samo pravo na podnošenje zahtjeva za povrat stana, već i stan u materijalnom smislu zbog gubitka svojstva nosioca stanarskog prava u smislu člana 16. stav 2. navedenog zakona. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni upravni organ pravilno postupio kada odbacio apelantičin zahtjev za povraćaj u pređašnje stanje u vezi povrata u posjed stana, kao i drugostepeni organ kada je odbio žalbu apelantice kao neosnovanu.
5. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da je njen zahtjev za povrat stana koji je podnijela 24. jula 2002. godine blagovremen, budući da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat stana u posjed bio 26. septembar 2002. godine prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/02).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. U konkretnom slučaju apelantica se žali na Presudu Okružnog suda broj 013-0-U-07-
000 015 od 26. marta 2007. godine, Rješenje Ministarstva broj 18.05/2-R1039/06 od 22. novembra 2006. godine i Zaključak Odsjeka broj 05-050-14-356-1/02 od 30. jula 2003. godine kojima je odbačen kao neosnovan njen prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje.
8. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje tiče imovinskih prava apelantice u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje apelanta ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]»
9. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti naprijed navedeno, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbačen kao neosnovan apelantičin prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, a u tom postupku upravni organi i sud su odlučivali samo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi da se dozvoli povrat u pređašnje stanje. U takvoj proceduri se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, niti imovinskih prava. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u postupku u kojem se odlučivalo o povraćaju u pređašnje stanje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić