Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1652/08 (I. H.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1652/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1652/08, rješavajući apelaciju Izmira Hadžiavdića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Izmira Hadžiavdića, podnesena zbog navodne neregularnosti postupka za izbor sudije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Izmir Hadžiavdić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 9. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog navodne neregularnosti postupka za izbor sudije Ustavnog suda.

2. Apelant se prijavio na javni konkurs za izbor sudije Ustavnog suda, objavljen u «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», broj 19/08 od 16. aprila 2008. godine. Uz prijavu je priložio životopis (curriculum vitae), diplomu Pravnog fakulteta u Sarajevu, dokaz o biračkom pravu i dokaze koji ga kvalificiraju kao istaknutog pravnika (položen pravosudni ispit, objavljeni radovi, autor pravnih priručnika, radna biografija i dr.).

3. Komisija Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine za izbor sudije Ustavnog suda (u daljnjem tekstu: Komisija), obavila je 29. maja 2008. godine intervju sa kandidatima među kojima i sa apelantom. Narednog dana, apelant je u dnevnoj štampi pročitao da je Komisija izabrala pet kandidata koji su ušli u uži izbor, među kojima nije bio i apelant, te da će ta lista biti upućena Ustavnom sudu radi davanja mišljenja.

4. Apelant se žali na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da Komisija koja je provodila intervju sa kandidatima prijavljenim na javni konkurs za izbor sudije Ustavnog suda nije imala niti legalitet niti legitimitet da sačinjava uži izbor kandidata među onima koji ispunjavaju ustavne uslove, jer u tom slučaju to tijelo preuzima nadležnost Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine koji jedini, prema Ustavu BiH ima pravo da bira člana Ustavnog suda iz Federacije BiH (član VI 1.(a)) koji ispunjava ustavne uslove. Na to, prema apelantovom mišljenju, ukazuje i činjenica da je konkurs raspisao Predstavnički dom Parlamenta FBiH, a ne radna grupa ili Komisija, pa ako kandidati ispunjavaju uslove onda samo Predstavnički dom Parlamenta FBiH, kao nadležno tijelo, može odlučivati ko će između kandidata koji ispunjavaju uslove biti izabran. Takođe ističe da je nadležnost Komisije iscrpljena nakon što utvrdi da li kandidati ispunjavaju ustavne uslove.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud naglašava da se u predmetnom slučaju radi o žalbi apelanta samo na navodno kršenje člana 13. Evropske konvencije, učinjeno prilikom provođenja postupka za izbor sudije Ustavnog suda. Stoga će Ustavni sud podsjetiti na značenje člana 13. Evropske konvencije uprema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, koju je i sam slijedio u svojim ranijim odlukama.

7. Član 13. Evropske konvencije glasi: «Svako čija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom, narušena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima, čak i onda kada su povredu ovih prava i sloboda učinila lica u vršenju svoje službene dužnosti».

8. Riječi: «...prava i slobode, priznata ovom konvencijom...» ukazuju da ovaj član Evropske konvencije ne daje opće garancije, već samo u slučaju kada se radi o navodnom kršenju jednog ili više prava i/ili sloboda iz Evropske konvencije. Dakle, jasno je da se na njega ne može pozivati nezavisno, već samo u vezi sa drugim pravima i slobodama (vidi, Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, Presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22 i npr. Ustavni sud, AP-

1100/05 od 17. novembra 2005. godine, tačka 36). Međutim, ovo ne treba shvatiti na način da neka osoba ima pravo na garancije iz člana 13. Evropske konvencije samo ukoliko je došlo do povrede nekog od u njoj sadržanih prava i/ili sloboda. Kada neko može argumentirano tvrditi da je žrtva povrede, onda mora imati mogućnost pravnog lijeka u smislu navedenog člana, kako bi se o njegovom zahtjevu moglo odlučivati (vidi, Evropski sud, Silver i dr., presuda od 25. marta 1983. godine). Iz ovoga proizilazi da zaključak o kršenju nekog od prava i/ili sloboda iz Evropske konvencije ne može biti preduslov za primjenu člana 13. Evropske konvencije, što znači da se eventualno može utvrditi kršenje ovog člana i u situaciji kada nije utvrđeno kršenje niti jednog drugog člana ali se ova pitanja ne mogu razmatrati nezavisno (vidi, Evropski sud, Valsamis protiv Grčke, presuda iz 1996. godine).

9. Obzirom da se apelant nije pozvao na povredu prava na djelotvoran pravni lijek u vezi sa nekim od prava niti je dostavio dokaze ili ukazao na činjenice na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da predmet potpada pod opseg nekog od članova Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, npr. AP-1047/07 od 26. juna 2007. godine, tačka 26).

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1652/08 (I. H.) | Sudska praksa | Aktio