Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1740/06 (R. S.)

Odluka donesena 04. 09. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Protek roka
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1740/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

04. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-1740/06, rješavajući apelaciju Radomira Stankovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4, 14. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radomira Stankovića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj X-KPO/05/70, od 12. oktobra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radomira Stankovića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj X-KPO/05/70, od 7. decembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radomira Stankovića podnesena zbog navodnog kršenja prava na pravično suđenje u toku krivičnog postupka koji se vodi pred Sudom Bosne i Hercegovine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Radomir Stanković (u daljnjem tekstu: apelant), iz Miljevine bb, podnio je 9. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), dopunjenu 24. jula 2006. godine, protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj X-KPO/05/70, od 12. oktobra 2005. godine, rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj X-KPO/05/70, od 7. decembra 2005. godine te zbog navodnog niza kršenja prava na pravično suđenje u toku krivičnog postupka koji se vodi protiv njega pred Sudom Bosne i Hercegovine.

2. Nalogom Pretresnog vijeća II Međunarodnog suda u Hagu apelantu je 12. jula 2002. godine određen pritvor do daljnjeg. Trećom izmijenjenom optužnicom tužioca Međunarodnog suda u Hagu, apelantu je stavljeno na teret, po osnovu individualne krivične odgovornosti, shodno članu 7. (1) Statuta Međunarodnog suda u Hagu, po četiri tačke, zločin protiv čovječnosti, za koja krivična djela se navodi da su počinjena za području opštine Foča, Bosna i Hercegovina. Pravosnažnom odlukom o prosljeđivanju predmeta na osnovu pravila 11 bis Statuta Međunarodnog suda u Hagu, od 17. maja 2005. godine, proslijeđen je predmet apelanta vlastima Bosne i Hercegovine radi suđenja u Bosni i Hercegovini.

3. Sud Bosne i Hercegovine je 29. septembra 2005. godine, rješenjem, broj X-KPO/05/70, koje je potvrđeno rješenjem tog suda, broj X-KPO/05/70, od 12. oktobra 2005. godine, odlučio da ostaje na snazi pritvor apelantu, određen nalogom Pretresnog vijeća II Međunarodnog suda u Hagu (IT- 96-23/2) do odluke Suda Bosne i Hercegovine o prihvatanju prilagođene optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Optužnica Tužilaštva Bosne i Hercegovine protiv apelanta je potvrđena 7. decembra 2005. godine. Istog dana, rješenjem Suda Bosne i Hercegovine, broj X-KPO/05/70, određen je pritvor protiv apelanta do okončanja glavnog pretresa u krivičnom postupku, a najduže godinu dana. Prema stanju spisa, apelant se nije žalio na ovo rješenje. Također, prema stanju spisa, krivični postupak protiv apelanta je u toku.

4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje i pravo na slobodu i sigurnost lica iz člana II/3.e) i (d) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. čl. 5, 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te član 7. Evropske konvencije. Navodi da je njegov pritvor nezakonit, te iznosi niz navoda u vezi sa kršenjem prava na pravično suđenje (pravo na branioca, nepristranost i nezavisnost suda, teritorijalnu nadležnost za suđenje, itd.), i prava na zabranu retroaktivne primjene krivičnopravnih propisa.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4, 14. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

[…] (14) apelacija je preuranjena;

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;» a. U odnosu na rješenje Suda Bosne i Hercegovine, broj X-KPO/05/70, od 12. oktobra 2005. godine

7. S obzirom na to da je apelantu rješenje Suda Bosne i Hercegovine, broj X-KPO/05/70, od 12. oktobra 2005. godine, uručeno u svakom slučaju prije 17. decembra 2005. godine, kada je taj sud donio novo rješenje o određivanju pritvora, broj X-KPO/05/70, od 17. decembra 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 9. juna 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Suda Bosne i Hercegovine, broj X-KPO/05/70, od 12. oktobra 2005. godine.

b. U odnosu na rješenje Suda Bosne i Hercegovine, broj X-KPO/05/70, od 7. decembra 2005. godine

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelant je, prema stanju spisa, propustio da izjavi žalbu na pobijano rješenje. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

c. U odnosu na krivični postupak koji se vodi protiv apelanta

10. Prema navedenim odredbama u tačci 6. ove odluke, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, prema stanju spisa, u toku pred prvostepenim sudom. Apelant nije dopunjavao svoju apelaciju u vezi sa stanjem krivičnog postupka. Ustavni sud naglašava da u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila, apelant je dužan da obavještava Ustavni sud o svim promjenama u vezi sa pravnim ili činjeničnim supstratom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U protivnom, Ustavni sud donosi odluku na osnovu stanja spisa. Slijedi da je apelacija preuranjena.

d. Zaključak

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4., 14. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje ili apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, ili je apelacija preuranjena, i činjenicu da sve tri situacije postoje u konkretnom slučaju, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1740/06 (R. S.) | Sudska praksa | Aktio